Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Obrana bivšeg vođe krajinskih Srba Milana Martića ovog je tjedna svjedočenjem Smilje Avramov, bliske suradnice bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, te člana štaba teritorijalne obrane tzv. RSK Nikole Dobrijevića završila izvođenje svojih dokaza, a iznošenje završnih riječi zakazano je za 10. i 11. siječnja sljedeće godine.


Martića, bivšeg ministra unutarnjih poslova i predsjednika tzv. RSK tereti se u 19 točaka optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Vezani članci Slika nije dostupna U SAD- u bili treneri i krupjei: Obama izručuje osumnjičene za zločin u Srebrenici Slika nije dostupna Srbi ne mogu tužiti na američkim sudovima: 'U fokusu su tužbe navodni zločini!'

Martić je, od kolovoza 1991. do kolovoza 1995. godine, kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata planirao, zapovijedio i poticao progone, istrebljenje, ubojstva, zatvaranja, mučenja, deportacije, bezobzirna razaranja i pljačku na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

Cilj pothvata je, prema optužnici, bio da se "nasilno i trajno" ukloni nesrpsko stanovništvo s dijelova hrvatskog teritorija.

Martića se tereti i za granatiranje Zagreba u svibnju 1995. godine te za niz drugih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima u selima od Saborskog do Škabrnje u kojima su ubijene stotine ljudi, uglavnom staraca i žena.

Haško suđenje Martiću započelo je prije manje od godinu dana, 13. prosinca prošle godine, i tijekom postupka tužitelji i obrana izveli su stotinjak svjedoka, među njima i premijera tzv. RSK Milana Babića koji je nekoliko dana nakon početka svjedočenja u korist tužiteljstva počinio samoubojstvo u pritvorskoj jedinici Haškog suda. Žalbeno vijeće uvelo je transkript njegova nezavršenog svedočenja kao dokaz. 

Babić je kao najznačajniji "unutarnji" svjedok, optužen za
sudjelovanje u istom zločinačkom pothvatu, svjedočio da je Milošević svoju namjeru da stvori Jugoslaviju koja okuplja sve Srbe ostvarivao preko ključnih suradnika, među kojima i Milana Martića.

Haško je tužiteljstvo, dokazujući Martićevu odgovornost, izvelo niz svjedoka žrtava - ranjenih u raketiranju Zagreba i zatočenika kninskih zatvora. Drugi svjedoci govorili su o Martićevoj ulozi u zločinima te o vezama Beograda i Knina.

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith, koji je
svjedočio u travnju, opisao je kako mu je na sastanku u 1994. Martić najavio da će u slučaju zaoštravanja situacije raketirati Zagreb, te da će ga unaprijed obavijestiti da se skloni.

"Rekao sam mu da ne mogu napustiti veleposlanstvo i otići iz Zagreba i da bi napad raketama bio zločin, jer je jasno prijetio da će napasti Zagreb ako se situacija pogorša", rekao je tada Galbraith, ocijenivši granatiranje Zagreba "neselektivnim, terorističkim napadom bez vojnog cilja u kojem su pogođeni dječja bolnica, HNK i škola".

Tužitelji su kao dokaz uveli i riječi koje je na Martićev račun
izrekao Milošević, koji ga je, prema snimkama uhvaćenih telefonskih razgovora, optužio u svibnju 1995. za izazivanje incidenata i samovoljno granatiranje Zagreba. Milošević ga je tada optužio da radi "stvari koje ni Hitler nije radio" i da se "ponosi onim čega se pametni srame." 

Milošević je kasnije u Haagu povukao svoje ocjene tvrdeći da ih je dao pod utjecajem hrvatskog tumačenja događaja.

Tužiteljstvo je dovelo i zaštićenog svjedoka MM-003 koji je čuo Martića kako kaže da treba tući Zagreb "Orkanima". Treba ciljati Ilicu i Jelačićev trg, jer Hrvati ne biraju ciljeve, prenio je njegove riječi zaštićeni svjedok optužbe, koji je tijekom rata bio Martićev radio-vezist. Tužitelji su kao dokaz uveli i Martićeve izjave u javnosti u kojima se tijekom 1995. i 1996. godine hvalio da je osobno zapovijedio granatiranje Zagreba.

Obrana je, pak, svoje glavne teze da su se hrvatski Srbi samo branili od hrvatske politike, a hrvatske žrtve bile tek usputna posljedica oružanih sukoba, dokazivala nizom svjedoka među kojima je bilo više članova bivše martićeve "vlade", ali i osobe koje su u Hrvatskoj pravomoćno osuđene za ratne zločine. Tako se kao svjedok obrane pojavila Nada Drmanić koja je u Hrvatskoj osuđena u odsustnosti na 20 godina zatvora zbog zločina u Škabrnji.

Martićevi svjedoci objašnjavali su kako su Hrvati odlazili iz tzv. srpske krajine jer je teško bilo biti manjina, a ne zbog pritisaka Martićevih snaga.

Svjedoci su bez pravih objašnjenja ostajali tijekom protuispitivanja kada su tužitelji od njih tražili da objasne otkud slučajnim žrtvama sukoba rane na glavi od metaka ispaljenih iz neposredne blizine ili zatočeništvo staraca u kninskim zatvorima za zarobljene vojnike.

Iako je najavljivao, Martić je odustao od svjedočenja u svoju
obranu.

U pritvoru je od 15. svibnja 2002.