Posvojena kći bivše ministrice ispričala što je sve trpjela u djetinjstvu: "Počelo je s tim da su me pronašli u kontejneru..."

Razumjeti kako je biti dijete u sustavu socijalne skrbi teško je dok u tom sustavu ne završite. Djeca u njemu nisu svojom voljom, a sve ovisi koliko je vaša priča sustavu komplicirana i da li ćete možda imati sreće. Marta kaže da je tu sreću imala kada je posvojenjem stigla u dom bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak:

Pročitajte i ovo Užas rata Kakva je sudbina ukrajinske djece deportirane u Rusiju? "Ti si Rus i govoriš ruski. Zaboravit ćeš sve što je bilo i počinješ novi život" Još nema rezultata USKOK-a Prošla je godina dana od uhićenja posvojitelja u Zambiji: "Mi i danas ne znamo je li legalno posvojiti dijete iz Konga"

"Kada sam posvojena sam imala tri i pol godine. Moji su čekali da me posvoje", rekla je Marta.

I sigurnost kojoj je do tada čeznula, službeno je dobila: "Obitelj je najbitnija i obitelj je sigurnost. Znam da me neće ostaviti, da su tu, da sam ja Divjak."

S druge strane, Antonija na posvojenje nikada nije otišla.

"U domu sam provela od šest od osam mjeseci i uz izniman trud socijalne radnice prebačena u udomiteljsku obitelj. Tamo sam provela 13 godina za koje smatram da je to bilo najbolje za moj razvoj", ispričala je.

No, umjesto da je udomiteljska obitelj posvoji, ona je na neko vrijeme vraćena biološkom ocu, a potom prepuštena sebi.

"U slučaju mojeg brata i sestre oduzeta su roditeljska prava. Oni su posvoojeni i gubi im se svaki trag, odnosno vode sretno djetinjstvo, život. Kod mene se to nije dogodilo. jednostavno je kod mene taj dio zakazao", rekla je Antonija.

Pokrenule inicijativu "Moramo vam nešto reći"

Marta je uvijek voljela govoriti o tome kako je u obitelj stigla, čak i kada su je djeca zbog toga zadirkivala.

"Počelo je s time da su me pronašli u kontejneru, iako nisu, ali i da jesu opet 'life happens'. Onda da sam rom, ne bih imala problem s tim, ali stalno su se lovili za to", rekla je Marta

Antonija se pak povlačila u sebe. "Nedostajalo mi je da imam dom i obitelj, definitivno, neraskidivno nekog svog jer je bilo toliko komplicirano iznova svima objašnjavato stiuaciju i bilo je prebolno za mene. Sad imam 37 godina i prvi put pričam o tome", rekla je.

Bez obzira na to imali obitelj ili ne, objema je nedostajao netko njihovih godina tko je isto ili slično prošao. No, život je nepredvidiv i tako počinje njihova velika zajednička priča.

"Cilj moje terapeutice je bio da ja iskopam svoju prošlost i nađem svoj zaključak u tome i da me natjera da pričam o tome. Najbolje je povezati se s nekim tko je već sve to prošao", rekla je Antonija.

Marta i Antonija inicijativom ''Moramo vam nešto reći'' žele promijeniti društvo, svijest, ali i zakone koji nekad surovo mijenjaju živote djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

"Udomljavanje je privremeno rješenje dok se situacija u biološkoj situaciji ne riješi, ako se riješi. Ukoliko se ne rješi, oduzimaju se roditeljska prava. Posvojenje je trajno", rekla je Marta.

"Ono što se nadovezuje na to da nam apsolutno trebaju ubrzani sudski procesi", rekla je Antonija.

Žele poticati udomiteljstvo, ali i povećati kontrole istih, osigurati stručno potporu za posvojenu djecu, ali i roditelje-posvojitelje. Inicijativa je samo početak, u planu je osnivanje udruge, a o svemu detaljno govore kroz podcaste inicijative i već vide plodove svojeg rada.

"Da smo privukle pažnju na to, i da ljudi stvarno čitaju, da se interesiraju, da se jako puno ljudi javlja i isplatilo se izaći s imenom i prezimenom da bi se ljudi osvjestili", rekla je Marta.

U ovom trenutku u domovima za nezbrinutu djecu je više od 1550 djece, a više od 2220 ih je u udomiteljskim obiteljima. Iako je lani njih 450 djece čekalo na posvojenje s ispunjenim uvjetima, posvojeno ih je samo 85.