Za onu prvu haljinu od prije nekoliko godina postoji znanstveno objašnjenje o tome zašto je ljudi percipiraju različito. Ako pak ne znate koje je boje ova naša haljina, vrijeme je da se podsjetite nekoliko pravopisnih pravila.
Crnobijela je siva
U bilježenju boja sa spojnicom mogućnosti su nam neograničene jer se na istom mjestu mogu naći različite boje, ali treba imati na umu da ta spojnica označava njihovu podjednaku zastupljenost.
Pogreška je kad u receptima piše da nešto treba pržiti do zlatno-žute ili zlatno-smeđe boje. Teško ćemo postići da jedan komad mesa bude ujedno i zlatan i smeđ. Ali zato ga možemo prepržiti do zlatnosmeđe boje, a to bi bila smeđa boja s nijansom zlatne.
Plavozelena je zelena s nijansom plave, a onomu tko ima plavo-zelene oči jedno je oko plavo, a drugo zeleno. Isti princip vrijedi i za sve druge moguće nijanse i kombinacije boja. Dakako, sastavljeno pisanje moguće je samo kod boja koje su slične, dok u kombinaciji mogu doći najrazličitije boje.
Prema tome, nije moguće da je nešto crnobijelo jer je upravo u tim bojama razlika najveća, pravilno je samo crno-bijelo.
Bijel – bijelji, bjelji ili bjeliji?
Kao i kod drugih pridjeva koji su osnovnom obliku imaju ije, u komparativu i superlativu pridjeva za opisivanje boja taj se slog krati u je: Bijeli zid trebao bi biti još bjelji. Ponaša se neobično i sve je bljeđi. Koja je najsvjetlija zvijezda u svemiru?
Kraćenje se događa i u složenicama kojima je prvi dio neka riječ koja sadrži refleks jata, primjerice bljedožut i svjetloplav. Ako ih želimo pisati kao dvije riječi, onda ostaje dugo je: blijedo žut, svijetlo plav.
Pročitajte i ovo
Spojeno ili odvojeno dopušteno je pisati i sve ostale nijanse boja: tamnoljubičast i tamno ljubičast, maslinastozelen i maslinasto zelen…
Od zanimljivosti u komparaciji treba spomenuti i to da neki pridjevi za boje imaju dva moguća oblika – bijel može biti i bjelji i bjeliji, a crn crnji i crniji.
Što nije u redu s rozom?
Mnoge djevojčice obožavaju rozu boju. Vidite li u tome kakav problem? S jezične strane, naravno.
Pridjevi za boje uglavnom se ponašaju kao i svi ostali pridjevi, no ima i onih koji se ne dekliniraju. To su spomenuta roza, bež, bordo, drap, lila, krem, oker, mat, kaki, akvamarin… Svi su oni izvorno strane riječi.
Dok je kod ostalih nesklonjivih pridjeva za boje teško pogriješiti, s rozom se itekako griješi. Bež kaput uvijek će biti bež, isto kao i onaj koji je u lila boji. No zato imamo rozu majicu, roze hlače i rozi kaput. Želite li biti jezično ispravni, recite roza kaput ili, još bolje, upotrijebite hrvatski izraz ružičasti kaput.
Pročitajte i ovo
Č, ć, dž, đ…
Ni u pisanju boja ne možemo izbjeći probleme s glasovima odnosno slovima č, ć, dž, đ.
Komparativ pridjeva žut piše se žući (ne žuči!). Budući da je u osnovi riječi t, jotacijom obvezno nastaje ć. Zapamtite, limun s vremenom postaje sve žući, a ljudi idu na operaciju žuči. Žučkast pak ništa ne znači, i u toj riječi mora biti ć: Na lišću su se pojavile žućkaste pruge.
Za ono što je pomalo smeđe, reći ćemo da je smećkasto. I ne dajte se zbuniti, nema to veze sa smećem, već je riječ o glasovnoj promjeni koja se zove jednačenje po zvučnosti. Zvučni glas đ ispred bezvučnog k (u sufiksu -kast) prešao je u svoj bezvučni parnjak ć.
Još jedna boja u kojoj se pogreškom nađe dž jest naranDŽasta. Naravno, ako imamo naranču, imamo i narančastu boju, nema potrebe ni razloga pisati dž.
Da se vratimo na pitanje s početka - koje je boje haljina? Ako ste čitali s razumijevanjem, jasno vam je da nije zlatno-žuta, već zlatnožuta!
