Strani su radnici nužni hrvatskim poslodavcima, no da bi do njih došli moraju proći kompliciranu proceduru koju nalaže hrvatski sustav kvota uređen Zakonom o strancima. Prvi korak za poslodavce je predavanje zahtjeva u policijskoj postaji koji mora sadržavati sve podatke o radniku te potrebnu dokumentaciju.
Pročitajte i ovo
"Tu nastaje problem, što brzo morate prikupiti podatke što često nije lako jer je potrebno vrijeme za prikupljanje dokumentacije. Sam postupak izdavanja traje danas u Zagrebu cirka 45 dana, ljudi nisu voljni čekati tako dug period i često se dogodi da dok smo mi u postupku izdavanja dozvole da pronađu drugdje posao i mi izgubimo radnika", žali se Dragutin Kamenski, prokurist građevinske tvrtke u kojoj strani radnici, od kojih su najbrojniji Albanci, čine 30 posto radne snage.
Osim u graditeljstvu, nedostatak radnika najviše osjećaju ugostitelji. Joso Smolić iz Šibenika ove godine na domaćem tržištu nije mogao pronaći dovoljno sezonskih radnika. Morao ih je tražiti među strancima, a za to pak treba angažirati agenciju.
"Niti imam vremena niti želje, a moram kazati niti mogućnosti. Ne možemo doći u neku državu i vući za rukav po ulici želite li vi ili vi raditi kod mene", kaže Joso Smolić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnosti HOK-a.
Zaposlio je tri radnika iz Srbije što ga je u konačnici koštalo više nego angažman domaćeg radnika.
"U sezoni neka pet ili šest mjeseci radi, košta nas ekstra 15 tisuća kuna minimalno po stranom djelatniku", kaže Smolić.
"Ukupni troškovi dovođenja stranog radnika se sastoje od troškova plaćanja agencijama provizije za pronalaženje radnika, svi njihovi troškovi dolaska, troškovi dodatnih edukacija, troškovi angažmana prevodioca", ističe Kamenski.
Sve to poslodavcima povisuje cijenu rada. Ali izbora nemaju jer je Hrvatska u samo deset godina ostala bez pola milijuna radno sposobnih ljudi.
"Potreban je jedan sustavan i ozbiljan rad na više frontova koji između ostalog uključuje i vrlo ozbiljno uključivanje stranaca u hrvatski gospodarski život u daleko većoj mjeri nego što je to bio slučaj do sada", kaže Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje HGK.
Koliko su potrebe veće govore i kvote za strane radnike koje su 2016. bile tek 3.115, 2017. tek 7.026, da bi ove, s povećanjem nakon pritiska poslodavaca, iznosile 68.100. Poslodavci su jednoglasni, kvote samo kompliciraju pronalaženje radnika.
"Naš prijedlog je bio da se ukine kvotni sustav, da se liberalizira tržište rada i da se ono stvarno prilagodi stvarnim potrebama i stanju na tržištu rada", kaže Kamenski.
Da će isto biti i učinjeno obećao je državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova početkom ljeta. Prema najavama, izmjene Zakona o strancima prema kojima su kvote trebale biti ukinute trebao je u rujnu biti u saborskoj proceduri. No, iz MUP-a sada odgovaraju prijedlog još uvijek nije gotov. Ne navode niti kada bi trebao biti. Također, ne žele potvrditi koji će model zapošljavanja stranaca biti propisan, iako su najavili kriterije i proceduru prema kojoj bi poslodavci mogli zapošljavati strane državljane. I dok je iz državni institucija gotovo nemoguće doći do konkretne informacije, više otkrivaju članovi radne skupine za izradu prijedloga zakona.
"Zakon je u tom smislu pripremljen, on sada, koliko je meni poznato, kola među pojedinim ministarstvima i za očekivati je da će negdje do desetog mjeseca proći javno savjetovanje i da će biti u saborskoj proceduri", kaže Vidović.
Poslodavci se ljute jer je nova i liberalnija regulativa već odavno trebala biti usvojena.
"Šteta je nastala jer mi ne planiramo. Trebali smo planirati i voditi brigu o tome te pravovremeno donijeti mjere. Danas možete dozvoliti 130 tisuća kvota, ali gdje ćete naći te ljude", pita se Kamenski.
"Tri četvrtine, dvije trećine svih stranaca koji rade dolaze iz Bosne i Srbije, tri četvrtine iz područja bivše Jugoslavije, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Albanija, ali se tu sve teže pronalaze radnici. Znači daleke destinacije: Indija, Nepal, Kina", kaže Vidović.
Zemlje su to iz kojih možemo privući radnike. Iako i iz tih udaljenih destinacija dolazi sve više radnika, potrebne su sustavne politike koje bi vodile računa o uvozu radnika i njihovoj integraciji u društvo koje je još uvijek stravično zatvoreno za sve drugačije.
"Ključno je da mi počnemo razmišljati o tome kako da postanemo privlačni za dolazak radnika jer unatoč tih 1,6 milijuna, statistike su se ujednačile, Hrvatska ne može ozbiljnije funkcionirati bez najmanje još 300 ili 400 tisuća ljudi da može alimentirati sve svoje troškove, mirovina, zdravstva i svih ostalih potreba koje imamo u društvu", ističe Vidović.
Da ne govorimo o rastu, o kojem bez radnika, možemo samo sanjati. Pa umjesto da žurimo u privlačenju stranaca mi se ponašamo kao da Hrvatsku još nitko nije, niti će napustiti.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!
