Čuo se udarac i ona je odletjela s barskog stolca na pod. Ustao je i krenuo prema njoj, pomogao joj da se digne s poda pa šakom zadao još jači udarac u glavu. Dok je padala, uzeo je zamah da joj zada još jedan udarac.
Pročitajte i ovo
Uletjela sam između njih. Nisam razmišljala o tome što bi se meni moglo dogoditi. Mamlaz, ne muškarac, žilav i snažan usmjerio je sav svoj ženomrzački bijes na ženu od 50-ak kila jer se usudila reći nešto što njegov ego nije mogao podnijeti.
Ja to nisam mogla podnijeti.
Primila sam, znatno ublaženi, udarac u leđa jer sam se nadvila nad nju, koja je već bila na tvrdom podu u nesvijesti. Ispričao mi se. Pokušao se zaustaviti kad je shvatio da će udariti mene. Osjetila sam to jer me udarac nije ni pretjerano zabolio. To samo potvrđuje da je znao što radi. Odlučio se okomiti na svoju žrtvu, koja je već toliko puta zbog njega bila u bolnici. I ne. Ne smijemo je osuđivati što se vraćala nasilniku. Šteta i rane na psihi žrtve puno su dublje i veće od masnica i rana na tijelu i po njima ne smijemo čeprkati niti ih komentirati.
Pročitajte i ovo
Vi koji osuđujete žrtvu, a branite nasilnika, pitajte se tko je taj nasilnik u vašem životu kojeg branite? Čija ste vi žrtva kad ne možete priznati da žrtva nasilja nije kriva? Tko je vas uvjerio da je nasilje rješenje? Da je fizički slabije biće samo krivo ako ga zlostavlja jače?
Okrenula sam je na bok i izvukla joj jezik kako se ne bi ugušila. Moj kolega, visok i snažan, umjesto da zadrži nasilnika, pojačao je glazbu da ljudi s ulice ne čuju što se događa. Da se ne naruši ugled lokala. Nije mi dao da zovem policiju, govorio je nasilniku da se smiri.
Pročitajte i ovo
Kad se svatko razišao na svoju stranu, pozvala sam policiju, koja je poslije oboje našla na zajedničkoj adresi. Odveli su ga da se "malo ohladi", a sličan incident se ponovio za nekoliko dana. No, ja ne žalim zbog svoje reakcije.
Žalila bih da sam okrenula glavu.
Od toga je prošlo desetljeće. Njih dvoje su se razdvojili. Ne znam kad, ni kako, ni zašto. Ali u tom trenutku sam postupila instinktivno i obojici, napadaču i kolegi, dala do znanja da ima ljudi koji nasilje neće šutke promatrati.
Sjećate li se slučaja Daruvarac? Muškarca od 30 i nešto godina koji je jedva punoljetnu djevojku (praktički dijete) krvnički premlatio u prepunom kafiću, u kojem nitko od gostiju i osoblja nije reagirao.
U takvim situacijama šutnja nije zlato, a izostanak reakcije vas čini sudionicima.
Pročitajte i ovo
Nesretnici iz Rijeke koja je u nedjelju skončala iza šanka zbog brutalnog premlaćivanja u pomoć su priskočila dvojica muškaraca koja su pokušala zaustaviti ubojicu. Pridružio im se i treći, no nisu ga uspjeli zaustaviti.
Nakratko su ga odmaknuli od žene, ali on ju je i dalje čvrsto držao. Oni su izašli, a tad je uslijedilo najgore. Muškarac je svoju žrtvu oborio na pod iza šanka i više puta joj divljački skakao po glavi i tijelu.
Čovjek iz susjednog objekta kaže da nitko nije povikao "upomoć", a da jesu, on bi došao.
Hoćete li i dalje šutjeti kad čujete vriskove s 4. kata? Kad sretnete plahu susjedu s masnicom ispod oka zapitajte se je li to zadnji put da je vidite. Hoće li vam biti žao što ste bili tiho?
