Lex Agrokor, afera Hotmail, slučaj Franak, Zakon o izbornim jedinicama… samo su neki od primjera nad kojima i dalje visi puno upitnika. Tko, kako, zašto i u čijem interesu donosi odluke koje utječu na živote građana, jedno je od ključnih pitanja.
Tko i temeljem kojih kriterija sjedi u radnim skupinama za pojedine zakone, dogovara određena rješenja, određene investicije, mijenja propise i planove, dodjeljuje javni novac, miješa javno i privatno ili stavlja privatno iznad javnog u stvarima od javnog interesa?
Da bi se spriječile sive zone i lov u mutnom, građani moraju znati tko i kako utječe na institucije u procesu donošenja odluka. Države u određenim slučajevima koriste i poslovne konzultante, lobiste, PR stručnjake i odvjetnike, akademske stručnjake, što nije sporno, ali ne smije postojati sumnja kako se dijele i dobivaju takvi poslovi.
Lobiranje je u demokratskim državama legitimno zastupanje interesa u procesima donošenja odluka tijela javne vlasti, bilo kroz pisanu ili usmenu komunikaciju. Definicijom lobista obično se obuhvaća ne samo plaćene profesionalne lobističke firme koje rade na temelju ugovora s klijentima, nego i tzv. ''in-house'' lobiste koji su kao zaposlenici pravnih osoba uključeni u lobističke aktivnosti te ostale organizacije koje zastupaju pojedine sektorske ili strukovne interese.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Suzbijanje predrasuda
Hrvatska već dugo čeka zakonsku regulaciju lobiranja kao legitimnog i potpuno otvorenog zagovaranja interesa u demokratskom društvu, posebno u zakonodavnom procesu. Nakon 20-ak godina konačno bi trebala dobiti Zakon o lobiranju, a ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica ističe da je novi Zakon važan iskorak u kreiranju antikorupcijske politike i preventivnog djelovanja.
Osim što će Zakon o lobiranju suzbiti predrasude koje društvo ima o lobiranju, a registar lobista i godišnja izvješća, koji Zakon nalaže, demistificirati posao kojim se lobisti bave, doprinijet će boljoj percepciji i legitimiranju lobiranja, kao uobičajene demokratske prakse, uvjeren je ministar.
Uspostavlja se Registar lobista, a vodit će ga Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa te se zbog novih nadležnosti očekuju i nova zapošljavanja u tom tijelu. U registar će biti upisani konzultanti koji se bave lobiranjem, lobisti koji lobiraju u ime poslodavca kod kojeg su zaposleni ili lobisti koji predstavljaju profesionalna, gospodarska i interesna udruženja, nevladine udruge i organizacije civilnog društva.
Pročitajte i ovo
Osim lobista, zakon definira i tko su lobirane osobe - to su dužnosnici, posebni savjetnici i druge osobe zaposlene u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, tijelima državne uprave i tijelima jedinica lokalne samouprave koja su nadležna za javno odlučivanje. Međutim, javna poduzeća, poput HEP-a ili Hrvatskih željeznica, nisu obuhvaćena ovim zakonom.
Lobisti će morati raditi godišnja izvješća u kojima moraju navesti s kime su se sve sastali i koje su interese zagovorili kod lobiranih osoba. ''Lobist ne smije dati pogrešne ili obmanjujuće informacije niti pribjegavati nedopuštenom pritisku. On ne smije poticati na kršenje propisa, pravila i standarda ponašanje te mu je zabranjeno nuđenje određenih darova ili bilo kakve materijalne koristi'', naglasio je Malenica predstavljajući Zakon u Saboru u kojem je bio u prvom čitanju.
Vrte se milijuni
Prema procjenama resornog Ministarstva, u Hrvatskoj ima oko 100 lobista, a trenutačno je 65 hrvatskih subjekata u EU registru.
Lobiranje je profesija koja ima svoju etabliranu metodologiju i dugogodišnju dobru praksu, a raširenost prikrivenog lobiranja pridonosi negativnoj percepciji lobiranja i to nije hrvatska specifičnost, ističe Natko Vlahović, profesionalni lobist s dugogodišnjom praksom u Hrvatskoj i EU.
Najveća promjena u praksi, smatra, trebala bi biti u smanjenju komunikacijske sive zone te napominje da su dobro dokumentirani kontakti koje prate službene bilješke i dosad bili najbolja zaštita za obje strane.
U Vlahović grupi su izradili prvu procjenu veličine domaćeg ''tržišta utjecanja'' i radi se o godišnjem iznosu od najmanje 140 milijuna eura od čega polovicu čine budžeti poslovnih organizacija i strukovnih komora čiji je glavni cilj zagovaranje interesa njihovih članova i utjecanje na javno odlučivanje. Nešto više od trećine otpada na ulaganja tvrtki u lobističke kampanje i povezane troškove ''in-house'' lobista dok oko 10 posto tržišta u volumenu troškova za lobiranje odlazi različitim pružateljima lobističkih usluga (lobisti konzultanti, odvjetnička društva, komunikacijske agencije…) među kojima vlada šarenilo u pogledu transparentnosti i pridržavanja metodologije lobističke struke.
Pročitajte i ovo
''Generalno, podržavam donošenje Zakona i mislim da je vrlo značajno što smo konačno na putu da uskoro dobijemo Zakon o lobiranju. To je dobro i za društvo, za politički sustav i za lobističku profesiju'', istaknuo je Vlahović za DNEVNIK.hr.
''Mi smo javno artikulirali stavove i prijedloge poboljšanja Nacrta prijedloga zakona, kada je prošle godine bio u javnom savjetovanju. Naši komentari su javno vidljivi, a značajan dio je predlagatelj uvažio. Pratili smo saborsku raspravu tijekom prvog čitanja koja je bila vrlo konstruktivna. Nadamo se da će Ministarstvo kao stručni predlagatelj razmotriti i uzeti u obzir one prijedloge iz rasprave kojima je cilj dovesti do veće transparentnosti i boljeg uvida javnosti u interakciju lobista i lobiranih osoba. S obzirom na to da se radi o Prijedlogu zakona, dakle Konačna verzija za drugo čitanje se tek priprema, vjerujemo da ima prostora da se određene odredbe dorade'', zaklkjučio je Vlahović.
Teret na lobistima
Do drugog čitanja dosta je toga što treba popraviti ako se lobiranje doista želi regulirati i postići da zakon ispuni svoju svrhu.
Hrvatska je godinama čekala zakonski okvir o jasnim pravilima transparentnog kontaktiranja lobista s javnim službenicima, ali u ovom Vladinom prijedlogu i dalje nema registra sastanaka koji bi nam pokazao tko lobira i koga, a sve su obveze prebačene na lobiste, upozoravaju iz Gonga, uz napomenu da pozdravljaju to što su vladajući odlučili zakonski regulirati lobiranje.
''U prijedlogu zakona navedeno je da podaci iz Registra lobista koji su dostupni javnosti su ime i prezime za fizičke osobe, odnosno naziv i sjedište za pravne osobe, kontaktni podaci, kao i ciljevi, područja djelovanja i interesi. Iako će lobisti morati podnositi detaljne izvještaje o tome kada su i kod koga lobirali, taj dio neće biti poznat javnosti. Time se gubi smisao zakonskog uređenja lobiranja, jer nije samo dovoljno da se zna tko su lobisti, nego s kime su i kada te oko čega točno imali sastanke'', upozoravaju iz Gonga.
Objašnjavaju da bi takvo rješenje izrazito ograničavalo transparentnost lobističkih aktivnosti pred javnosti i posljedično ne bi pridonijelo povećanju povjerenja građana u donositelje odluka i jačanju pozicije građana u sudjelovanju pri formiranju javnih politika, što je Vlada navela da je cilj ovog zakona.
U tom dijelu Gong prepoznaje još jedno slabo mjesto zakonskog prijedloga: ''Obaveza lobista da izvještaje o provedenim lobiranjima podnose jednom godišnje znači da u cijeloj tekućoj godini o lobističkim aktivnostima ništa ne bi znalo čak niti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Povjerenstvo ne bi znalo o tome što rade lobisti niti pri nekom zakonodavnom procesu onda kad se to lobiranje događa, nego bi o tome doznalo mjesecima, pa i do godinu dana poslije, kad bi zakonodavna procedura možda već bila i gotova. Takva situacija kompromitira drugi cilj koji Vlada navodi u svom Prijedlogu zakona o lobiranju, a to je ograničavanje nepriličnog utjecaja.''
Sve to, napominju, u suprotnosti je i s preporukama OECD-a o registru lobista koji mora adekvatno služiti javnom interesu, što nije moguće bez javnosti podataka o lobističkim aktivnostima i pravovremenom ažuriranju informacija.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Nadalje, iako Vladin Prijedlog zakona navodi da bi lobisti svoje aktivnosti u izvještajima morali opisati iscrpnom i kvalitetnom količinom informacija, za lobirane osobe iz tijela javne vlasti ne navodi se nikakvo izvještavanje čime se teret izvještavanja sasvim prebacuje na lobiste.
''Takav nesrazmjer između lobista i lobiranih dužnosnika i službenika iznenađuje. Prvo, zato što se ignoriraju neuspješna iskustva nekih članica EU-a u kojima se ranijih godina u zakonima o lobiranju teret odgovornosti za izvještavanje isto tako stavljao isključivo na lobiste. Članovi Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije zato su sad obavezni izvještavati susrete s lobistima sa svoje strane. Drugo, predlagač zakona je imao dovoljno vremena unaprijed prepoznati tu zamku i stoga je izbjeći u svom prijedlogu zakona'', ističu iz Gonga.
Naime, Vladin Prijedlog zakona o lobiranju pojavljuje se čak pet godina nakon GRECO-ova izvještaja o Hrvatskoj iz 2019., odnosno dvije godine nakon izvještaja Europske komisije o vladavini prava u Hrvatskoj iz 2022., koje su tada upozorile na potrebe zakonske regulacije lobiranja.
Slične su primjedbe iznijeli i neki zastupnici, a Malenica je na pitanje zašto lobisti nemaju obvezu precizno navesti u godišnjem izvješću lobirane osobe, kazao da će takva odredba biti propisana podzakonskim aktom
Ugrožen cilj zakona
Da je u Vladinu prijedlogu niz manjkavosti koje bi mogle ugroziti postizanje glavnog cilja ovog zakona, a to je veća transparentnost donošenja odluka u tijelima javne vlasti, upozorio je za DNEVNIK.hr i profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Igor Vidačak, ujedno i autor prve knjige o lobiranju na hrvatskom jeziku, čija su područja istraživanja interesna reprezentacija i lobiranje u proširenoj Europskoj uniji.
Ističe da zakon ne uvodi značajne iskorake po pitanju odgovornosti lobiranih osoba i transparentnosti u radu institucija: ''Naime, ne traži od dužnosnika da objavljuju svoje sastanke odnosno komunikaciju s lobistima. Na razini EU-a je upravo politička odluka o obvezi objave sastanaka dužnosnika s lobistima polučila vidljive učinke, u kombinaciji s vrlo obuhvatnim Registrom transparentnosti EU.''
Dodaje i da nije još sasvim jasno koji opseg informacija o lobističkim aktivnostima će biti dostupan javnosti u Registru te u kojoj mjeri će on ispuniti svoju svrhu: ''Sadržaj godišnjih izvještaja samodeklariranih lobista će provjeravati nadležno tijelo – Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, ali upitni su njihovi kapaciteti za ispitivanje cjelovitosti izvještaja, pogotovo ako izostane proaktivna transparentnost od strane institucija i veći nadzor javnosti.''
Naposljetku, naglašava, ''vrlo važna faza pripreme novih propisa, strategija i drugih akata u radnim skupinama ostaje izvan dohvata ovog zakona iako znamo da je lobistički utjecaj najveći upravo u toj ranoj fazi odlučivanja. Ako ostane ovakvo zakonsko rješenje, Vlada bi morala uvesti obvezu za ministarstva da javno objavljuju sastav radnih skupina kao nužan mehanizam nadzora javnosti nad pripremom odluka od javnog interesa.''
Pročitajte i ovo
U konačnici, kaže Vidačak: ''Znat ćemo puno više nego što danas znamo, ali opet nedovoljno da bi se postigla proklamirana svrha zakona. Kod donošenja novih zakonskih rješenja, uvijek je dobro preispitati uzroke problema koje zakon želi riješiti. Ako je nedovoljna transparentnost procesa kreiranja javnih politika prepoznata kao ključni problem, ne može se iz regulacije izostaviti obveze za one koji su odgovorni za kreiranja politika i staviti teret samo na one koji pokušavaju utjecati na te politike.''
Proces regulacije lobiranja, naglašava, ''morao bi u konačnici dovesti do većeg povjerenja javnosti u rad institucija kroz veću otvorenost tijela javne vlasti na svim razinama, transparentniji dijalog s interesnim skupinama u iznalaženju najboljih rješenja za društvene probleme, veći uvid javnosti u razne oblike lobiranja, ali u konačnici i do prepoznavanja lobiranja i zagovaranja različitih interesa kao legitimne demokratske aktivnosti.''
''To su sistemske promjene koje zahtijevaju veliki iskorak sa strane institucija'', ističe Vidačak i upozorava: ''Ako ćemo kao glavni ishod ovog zakona imati 50 do 100 samodeklariranih lobista koji će se upisati u Registar i jednom godišnje podnijeti izvještaje koje javnost neće moći nadzirati, onda bolje da zakon niti ne donosimo.''
