Sveti Juraj je kršćanski svetac i jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika. Štuje se diljem Europe, a pojedine ga države smatraju svojim zaštitnikom. Njegov je spomendan 23. travnja. Taj dan, Jurjevo (Đurđevdan), u pučkoj je meteorologiji jedan je od poznatijih i važnijih blagdana za dugoročno proricanje vremena. On je, naime najpoznatiji, datumski postojan, proljetni blagdan (Uskrs i drugi blagdani s njime povezani su pomični). Koliko je Jurjevo bilo prepoznatljiv i važan travanjski i proljetni blagdan svjedoči činjenica da je u prošlosti jedno od imena travnja (kakva su se u puku nadijevala svakome mjesecu prema najglasovitijem vjerskom blagdanu u njemu) bilo jurjevščak ili đurđevčak.
Premda njegov životopis sadrži mnogo zanimljivih i dražesnih legendi, smatra se da je Sveti Juraj bio povijesna osoba. Rođen je 280. godine u Lodu, u sadašnjem Izraelu. Njegov je otac bio rimski vojnik, potomak plemenitaške obitelji. Nakon očeve smrti Juraj odlazi s majkom u Palestinu, gdje stupa u rimsku vojsku. Ističe se znanjem i odvažnošću te postaje časnikom i zapovjednikom satnije. Tajno je prihvatio kršćanstvo. Nakon majčine smrti, Juraj je svoj je bogat obiteljski imetak razdijelio siromašnima, a svojim je robovima dao oslobođenje. Kad je rimski car Dioklecijan najavio plan za uništenje kršćana, Juraj mu se otvoreno, gorljivo suprotstavio. To je razgnjevilo Dioklecijana, te ga je dao zatočiti i okovati lancima. Po njegovu nalogu, mučili su ga na najokrutnije načine (među inim, privezali su ga za kotač s usađenim čavlima, kojega su pokrenuli) ali nisu uspjeli nadvladati njegovu velikodušnost i ustrajnost i slomiti vjeru u Boga. S Božjom pomoći sve su njegove rane zacijelile, pa je njegovo čudesno ozdravljenje mnoge pogane obratilo na kršćanstvo.Naposljetku je Dioklecijan naredio da se Jurju odrubi glava, što je učinjeno 23. travnja u palestinskoj Lidiji.
SVE KOLUMNE MILANA SIJERKOVIĆA
Legende o njegovu mučenju i smrti počele su kolati Europom već u 6. stoljeću. Glasovita je legenda o njegovoj borbi i pobjedi nad okrutnim zmajem koji je terorizirao jedno kraljevstvo, uzimajući ljudske žrtve. U poljodjelstvenim i stočarskim područjima Europe postao je neupitnim zaštitnikom zemlje, usjeva, zelenila i stoke, pa je time, posebice u Slavena, zamijenio starije pretkršćanske agrarne i stočarske kultove.
U njegovu životopisu nema bilo kakvih događaja koji bi ga povezivali s vremenom ili proljećem. Prikladan smještaj Jurjevog spomendana u vjerskom kalendaru u odnosu na klimatski kalendar odredili su njegovu znakovitost u pučkoj meteorologiji. Neprijeporno je da je puk zamijetio kako se pravo proljeće, sunčano i toplo, onakvo kakvo je prisutno u njegovoj predodžbi, ne zamjećuje na njegovu početku, nego nastupa otprilike mjesec dana nakon proljetne ravnodnevice. U pučkim vremenskim izrekama ponajvećma se naglašava toplina toga dijela godine, oko Jurjeva, To se povezuje s češćim pojavljivanjem anticiklona, koje donose sunčano vrijeme, pa već prilično jake sunčane zrake mogu primjetno ugrijati zrak.
Otud izreke: Jurij, potkuri! ; Ne baci kabana do Jurjeva dana! ; Nema proljeća do Jurjeva dana! Slična im je i sljedeća izreka, koja povezuje Jurjevo sa stanjem žitarica (premda ono ne ovisi samo o temperaturi nego i o oborini) i budućom ljetinom: Ako se na Jurjevo zec u žitu može skriti, onda će te godine dobra žetva biti!
