Pročitajte i ovo
Komentar Gabrijele Kišiček
U sabornicu bez kućnog odgoja: Sabor bi manje patio kad bi se rasprave preselile u gostionice
Retorika i politika
'Željko Glasnović bi trebao znati da postoje civilizirani oblici komunikacije'
višednevna potraga
Pronađeni maloljetnici koji su nestali na Staru godinu
poruke iz Srbije
Vučić optužio Hrvatsku za urotu pa najavio naoružavanje, Pupovac: "Ne može se krivnja samo prebacivati na drugog"
Papa poslao važnu poruku
Zatvorena posebna vrata u Vatikanu, a dogodio se i rijedak slučaj kakav je zadnji put viđen prije 300 godina
Koja god tema bila u saborskoj raspravi, neki će zastupnici kad dobiju riječi, ponovno pokazati da nisu zreli za rječnik i stil visoke politike.
Željko Glasnović očito u hrvatskoj politici postaje onaj nad čijim ćemo se riječima zgroziti, i to ne samo zbog eksplicitnog sadržaja, kvalifikacija kojima se koristi i militarnog rječnika, nego i onoga što svojim riječima implicira. Glasnović, govoreći o stanju u pravosuđu, uspoređuje Hrvatsku i Kanadu, kritizira sporost hrvatskog sudstva (što je uz dobre argumente legitimno pravo zastupnika), ali problematičan je način na koji to čini. Njegov izbor riječi i figura, odgovara više kakvom uličnom prepucavanju negoli Saboru. "Meni se hvali jedan crveni kmer iz bivšeg sustava, sudac, da nije riješio nijedan slučaj u svojem mandatu u bivšoj državi. Prijatelju, ja bih njega strijeljao, a nažalost nemamo takvu državu još", poručio je.
Nazvati ikoga „crvenim kmerom“ 2017. godine u Hrvatskoj je daleko od ikakve argumentirane kritike i pokazuje Glasnovićevu netrpeljivost, netoleranciju i, na kraju krajeva, nekulturu. Kvalificirati nekog kao „crvenog kmera“ jer je, eto, radio u bivšem sustavu, pridonosi onome što je njemu očito i cilj – stvoriti podjele između nas i njih, onih iz bivšeg sustava i nas koji smo domoljubi. Nažalost, Glasnovićevo poznavanje političke komunikacije toliko je skromno da ne shvaća kako je time samo oslabio svoje kritike na račun sudstva i skrenuo raspravu opet u onom smjeru o tome kako je bilo u SFRJ. Koga više briga za SFRJ i otkud ta potreba da se stalno vraća u prošlost, kada mu je cilj, navodno, pridonijeti rješenju problema u sadašnjosti.
S druge strane, zabrinjavajuća je rečenica o strijeljanju, i to iz više razloga. Možda bi ga trebalo podsjetiti da bi mu za ovakve riječi i implicirane prijetnje u Kanadi, u najmanju ruku, oduzeli riječ u parlamentarnoj raspravi. A to da nemamo takvu državu JOŠ, rečenica je koja bi trebala zgroziti čak i njegove sljedbenike. Ako ni zbog čega, onda zbog kontradiktornosti koju Glasnović ovakvim zazivanjem budućnosti pokazuje. Naime, borba protiv te loše SFRJ i komunističkog totalitarizma te zalaganje za slobodnu i demokratsku državu za koju se borio, isključuje mogućnost da bi se problemi, neslaganja i nesuglasice ikako mogle i trebale rješavati strijeljanjem.
Ovo nije prvi ovakav govornički ispad Željka Glasnovića pa se može zaključiti da kultura dijaloga i argumentirane, civilizirane rasprave očito nisu nešto što je Željko Glasnović usvojio dok je bio u Kanadi.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.