Je li novac i dalje tabu tema? "Rekla bih da ne u kontekstu kolokvijalnih razgovora o ovim recentnim poskupljenjima i tome kako će ljudi živjeti i slično. Međutim, govorimo li o nekim osobnim problemima i odnosu zarade i trošenja sigurno, i dalje je", objašnjava Andrea Lučić, stručnjakinja za financije i profesorica s Katedre za marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Pogledamo li financijsku pismenost na razini Hrvatske povećala se i sada iznosi 60-ak posto.
"Mislim da je to očekivano zato što su napori s institucionalne razine, poput važnih dionika financijskih institucija, ipak postali konkretniji i zapravo regulirani zakonom jednim dijelom. Svi su zapravo postali svjesni da su takva znanja važna", kaže Lučić.
Kada smo kod podizanja svijesti do 28. godine ljudi imaju najmanje razvijenu svijest, odnosno brigu prema novcu. Lučić odgovara na pitanje je li to neobično ili zapravo očekivano.
''Loše je, ali nije neočekivano. To je naravno podatak koji treba staviti u kontekst da smo mi nacija koja u pravilu izrazito dugo živi s roditeljima. Isto tako, moramo staviti u kontekst da smo mi kulturološki određeni time da se s djecom o novcu ne priča i onda djeca nisu djelom tog financijskog elementa kućanstva.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Kada sve to stavite na hrpu, ti mladi ljudi, koji u prosjeku s 24 ili 25 počinju zarađivati vlastiti novac, istovremeno nemaju nikakvog iskustva u raspolaganju novcem i odgovornim financijskim ponašanjem. To dovodi do toga da zapravo oni dobiju novac u ruke, a s njime ne znaju raspolagati. Zbog toga dolazi do neodgovornosti."
Odgovorila je na pitanje kada bi se s djecom trebalo početi učiti o novcu, a kada bi im trebalo početi davati džeparac.
"S djecom bi se trebalo razgovarati o novcu od onoga trenutka kada djeca počnu pričati. Džeparac im se također treba davati od najranije dobi, kada oni imaju kognitivne sposobnosti uopće raspolagati tim novcem. Prema nekoj teoriji razvoja djece i financijske socijalizacije to je od šeste godine."
Na pitanje koliko bi trebao iznositi džeparac za osnovnoškolsku i srednjoškolsku djecu pa i kasnije, odgovara kao sve ovisi o financijskoj situaciji.
''Tu su iskustva osnovnoškolaca i srednjoškolaca zaista različita. Ne ovisi samo i o tome žive li u gradu ili na selu, općenito kakvi su im potrošački kapaciteti, a to ovisi u kakvom okruženju odrastaju, Naravno, ključan faktor jesu primanja njihovih roditelja. Iako, savjeti otprilike idu u smjeru da bez obzira na to koliko roditelji zarađuju djeca bi se trebala uklopiti u neko svoje okruženje po tom pitanju. Teško je govoriti o apsolutnim iznosima, zaista teško.
Uvijek treba uzeti u obzir što će oni financirati iz tog novca – jesu li to samo svoje želje u vidu kupovine nekakvih igračaka, zabave, putovanja ili se radi o financiranju užine u školi i slično.''
Što se tiče novca, mlađima se najčešće govori da nije isto ono što trebamo i ono što želimo. Na pitanje može li se to primijeniti i na starije, stručnjakinja odgovara:
"Apsolutno. Razlikovanje između želja i potreba temelj je raspolaganja novcem jer ono razlikuje ono što nam je egzistencijalno potrebno s onim što nas čini sretnima, veselima, pričinjava ugodu i poboljšava kvalitetu života. Kako se okolnosti mijenjaju tako se i te naše mogućnosti da financiramo te želje mijenjaju. Kvalitetna svijest o tome što su one stvari koje su nam uistinu potrebne za život je ono što nas u principu čini uspješnima ili neuspješnima u raspolaganju novcem. Obično ljudi koji su neodgovorni za želje vrlo često misle da su potrebe."
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
