Alen Šćuric, voditelj dočeka u Zračnoj luci i povorke do Trga bana Jelačića, napisao je javnu zahvalu svim sudionicima organizacije dočeka.

Galerija


Zahvalu prenosimo u cijelosti.

Vezani članci Doček Nove godine po hrvatskim gradovima Neki su je već dočekali, drugi se tek spremaju za Novu godinu, u Osijeku najhrabriji skakali u ledenu Dravu Doček u Trogiru Proslava Nove godine u Trogiru: Što raditi i gdje ići?

''Kao osoba kojoj je dodijeljena organizacija dočeka u Zračnoj luci, te civilnog segmenta povorke do Trga bana Jelačića mogu reći da sam izuzetno ponosan na sve što je učinjeno, ali i neizmjerno zahvalan stotinama predivnih ljudi koji su dali svoj obol u tom segmentu organizacije, te pokazali nevjerojatnu požrtvovnost i kooperativnost, kao i osobno žrtvovanje da bi ovaj povijesni događaj napravili najbolje što smo mogli.

Hvala svima koji su danima prije sudjelovali u organizaciji, a posebno onima koji su od ranog jutra bili u Zračnoj luci ili na trasi prolaska kolone.

Hvala gđi. Lidiji Capković Martinek, koja je ispred Zračne luke bila na dispoziciji četiri dana i noći, sastajala se u najčudnija nedoba i rješavala svakakve zahtjeve i promjene. Radila je kao prosječna satnija vojnika i sve konce držala u svojim rukama.

"Dobili su sigurno bora za 10 godina života"

Hvala Dragi, koordinatoru prometa Zračne luke Zagreb koji je radio noć prije, no samo se istuširao i došao odraditi sve oko dočeka dok je drugi koordinator prometa radio sve ostale redovne obveze. Bio je svagdje u svakoj sekundi. Brz, efikasan i maksimalno profesionalan.

Hvala ekipi 'follow me' koja je pomagala i radila i najčudnije poslove koji se mogu zamisliti, daleko od onoga što im je obveza. Hvala svim brojnim djelatnicima Zračne luke na odlično obavljenom poslu. Hvala šefu osiguranja Zračne luke i njegovom timu koji su bili vrhunski profesionalci i omogućili da svi budemo sigurni, ali da u granicama dozvoljenog obavljamo svoj posao. Bili su nad nama k'o kopci, ali i uvijek na dispoziciji. Dobili su sigurno bora za 10 godina života.

Upravo zato nismo imali ni najmanjeg problema i propusta u organizaciji dočeka u Zračnoj luci.

Hvala svim djelatnicima ZET-a koji su još za vrijeme prvog poluvremena finalne utakmice s nama definirali dodatne izmjene na sva tri autobusa, a potom ih provodili cijelu noć. Nije im to bila prva neprospavana noć zbog tih autobusa.

Hvala svim vozačicama i vozačima autobusa (Ani, Nikolini, Josipu, Andriji i Mladenu), tehničkoj podršci i posebno gospodinu Damiru Kostanjskom koji su se ubili da autobusi dođu na odredište po načelu stani-kreni, što je smrt i za vozačice i za autobus. Nitko nije stradao iako ste koji puta imali milimetre za proći, svi su stigli sigurno. Posebno hvala na brzoj reakciji kada smo na pola puta mijenjali autobus kod vatrogasaca u Savskoj.

Svi kao jedan

Ogromno hvala zagrebačkim vatrogascima i zapovjedniku Siniši Jembrihu koji su u par minuta proveli naš zahtjev za stankom u njihovom prostoru u Savskoj 1, organizirali okrjepu i toalete za reprezentaciju i stotine policajaca. Sve je bilo više nego odlično i krenuli smo nazad nakon samo 10 minuta.

Hvala Zagrebačkim mažoretkinjama koje su satima isprobavale protokol na suncu u Zračnoj luci Zagreb, uz tek pokoju bocu vode, odradile vrhunski protokol, potom satima čekale na Trgu bana Jelačića, kisnule više od sat vremena na pljusku, dobile masu udaraca gledatelja koji su htjeli preko njih do igrača i prvi puta jele u 10 sati navečer. Sve to vrijeme imale su smiješak na ustima.

Hvala Croatiji Airlines, zaštitarima, orkestru ZET-a, djelatnicima Hrvatskog nogometnog saveza, svim dobavljačima i ostalim učesnicima na enormnom strpljenju i kooperativnosti.

Policija je doslovce poginula na terenu

No, najveća hvala policiji koja je doslovce poginula na terenu, dala zadnji atom snage još do Savske, ali su svejedno i dalje svojim tijelima štitili kolonu. A svi smo dobili i laktova i bitno gorih dijelova tijela posvuda od raznih nerazumnih ljudi, bili smo 100 puta zaliveni pivom, bacali su na nas bengalke, zaprašivali nas vatrogasnim aparatima i tko zna čime sve još ne, utrčavali, ljubili, grlili, žene nudile policajcima brak… I nikome ni jedne sekunde nisu rekli ni jednu jedinu ružnu riječ.

Šefovi policije su postali pozornici, izašli iz vozila i koordinirali na samoj cesti, fizički pomagali u micanju ljudi. I još su u svemu tome slušali želje i potrebe igrača, organizatora, autobusa, mene. Kada su igrači zahtijevali dvominutno zaustavljanje na uglu Savske i Vukovarske da zapjevaju sa navijačima, dva puta su se prekrižili radi mase koja je pohitala prema zaustavljenom autobusu, ali su osigurali njihovu želju i rastegli svoje potencijale do maksimuma.

Tamo smo svi bili kao jedan, tamo nije bilo pozornika i šefova. Kad je netko dobacio bocu vode, dijelili smo je zajedno, šefovi dodavali motoristima, pozornici šefovima. I kad sam se došao zahvaliti pitala me interventna policija „idem nazad pješice do aerodroma“.

Rekao sam „sa vama iste sekunda, hajmo!“. I nitko nije poginuo, nitko nije ni stradao, za razliku od, nažalost, Francuske. Usprkos svega, stotina tisuća razdraganih navijača, i igrači i sve osoblje se osjećalo potpuno sigurno cijelo vrijeme ove prenaporne trase.

Ja sam u svojih 25 godina karijere prošao stotine dočeka vaterpolista, rukometaša, Janice Kostelić… Radio sam i 1998. doček Vatrenih. No, ovo je bilo deset puta veće od bilo čega prije. Ako se svakome od Vas ikada mogu odužiti za sve što ste napravili biti ću sretan to napraviti. Klanjam vam se svima do poda."