SJEĆANJA DJECE IZ PRIJAŠNJEG ŽIVOTA 'Kada ću dobiti svoja krila natrag?'

Kada je imala samo tri godine, malena Sally kazala je svojim roditeljima kako je njezino pravo ime Joseph. Isprva su mislili da je sve to dio dječje igre, no postalo je ozbiljno kada je djevojčica uporno inzistirala na tome da je ona dječak, da oni nisu njezini pravi roditelji i da njezin dom zapravo nije njezin pravi dom.

Pročitajte i ovo Ne javljaju se na natječaje Kronično nedostaju liječnici za male pacijente, roditelji su očajni: "Svugdje je gužva, ne znam hoćemo li pronaći zamjenskog" Moje mjesto pod suncem Za sretnija djetinjstva: "Pet po pet i mijenjamo njihov svijet"

Tvrdila je da je, kao Joseph, živjela u malenoj kućici kraj mora s mnogo braće i sestara. Govorila je o brodovima, o moru kojeg u svoje tri godine nije vidjela. Njezina priča bila je toliko uvjerljiva da su njezini roditelji polako počeli u nju vjerovati. 

Njezino je rođenje bilo pravo iznenađenje za roditelje koji su godinama bezuspješno pokušavali dobiti dijete. I dok Sallyn otac nije riječi djevojčice shvaćao ozbiljno, njezina je majka znala da se dijete ne šali.

Prepoznajete li se u ovim znakovima? Oni bi mogli biti dokaz da vam ovo nije prvi život na Zemlji

Osjećala je da su sjećanja njezine djevojčice stvarna. Nakon šest tjedana neprestanog ponavljanja kako je ona zapravo dječak imena Joseph, djevojčica je prestala o tome pričati, no sjećanja nije nikada zaboravila.

Početkom ove godine izašla je knjiga naziva 'Sjećanja iz raja' u kojoj se opisuju sjećanja nekoliko različitih ljudi koja dokazuju da je priča koju je Sally ispričala svojim roditeljima držala vodu.

Prije nego što sam došla u tvoj trbuh, bila sam u bakinom trbuhu. Prema iskazu majke Zibby Guest iz Chestera, njezin, tada 16-mjesečni sin počeo je govoriti o drugoj kući u kojoj je živio s drugom mamom i drugim tatom.

Amerikanka Susan Bowers, kako piše u knjizi, nije znala bi li bila zabrinuta ili se smijala kada je njezin trogodišnjak, vežući tenisice, kazao: 'Nekad sam bio muškarac, očito da ću morati sve ponovno naučiti'.

Ann Marie Gonzalez, još jedna majka iz Amerike, ostala je prepadnuta kada ju je njezina djevojčica usred pjesme upitala sjeća li se požara. Majka je potom upitala djevojčicu o čem priča, a ova je u detalje opisala plamen koji je usmrtio njezine roditelje te je djevojčica ostala sama živjeti sa bakom Laurom.

Još jedna djevojčica, koja se panično bojala zvuka sirene, kazla je majci kako je taj zvuk podsjeća na dan kada je u njihovu kuću došao nepoznati muškarac te uzeo njezinu majku koju više nikada nije vidjela. Majka joj je na to kazala kako je ona još uvijek tu i da je nitko nije oteo. No djevojčica joj je odgovorila kako misli na drugu majku, majku koja je bila prije nje.

Znanstvenici: Smrt je iluzija, a reinkarnacija i život poslije smrti doista postoje!

Četverogodišnjak iz SAD-a jednog je dana gledao omiljeni crtić na televiziji dok je njegova majka spremala ručak. Došao je u kuhinju i upitao je sjeća li se kada je on spremao ručak prvom američkom predsjedniku Georgeu Washingtonu. Majka se nasmijala i odlučila slijediti priču. Upitala je dječaka je li i ona bila u toj kuhinji na što joj je dječak odgovorio da je bila.

'Da, oboje smo bili smeđi ljudi. No ja sam umro - nisam mogao disati' kazao je dječak te se uhvatio za vrat.

Majku je sve to zaintrigiralo te je započela istraživati tko je sve radio za prvog američkog predsjednika. Otkrila je da je njegov kuhar Hercules imao troje djece, Richmonda, Evey i Deliu. Ispričala je to svojem sinu koji je kazao kako se sjeća Richmonda i Evey, no za Deliu nije znao tko je to.

Pretpostavka kako se radi o sjećanjima iz prijašnjeg života proizlazi iz činjenice da djeca često znaju u detalje opisati smrt iako ih smatramo premalima da bi to znali.

Postoji na tisuće iskaza roditelja čija se djeca sjećaju svojih prijašnjih života. Dok neki u svemu pronalaze razumno rješenje, poput onoga da su sve to vidjeli na televiziji, drugi vjeruju da je riječ o reinkarnaciji.

Ima slučajeva koje nijedno razumsko rješenje ne može zadovoljiti. Poput iskaza djece koja se sjećaju svojih rođaka koje nikada nisu upoznali, ljudi iz njihovog obiteljskog stabla koji su živjeli toliko davno da nema načina da mogu znati za njih, piše Daily Mail.

Za naježiti se: Dječak raskrinkao čovjeka koji ga je ubio u prošlom životu?!

Jedan takav primjer je Jody Amsberry koja je ostala trudna dvije godine nakon što je njezina majka doživjela spontani pobačaj. Svoju djevojčicu je nazvala Nicole, imenom kojim je nezina majka željela nazvati djevojčicu koja je prerano rođena te je umrla.

Kada je Nicole imala 5 godina rekla je svojoj majci: 'Prije nego što sam došla u tvoj trbuh, bila sam u bakinom trbuhu'.

Kada ću dobiti svoja krila natrag? Još se nekoliko roditelja susrelo sa sličnim stvarima, no jedan koji je začudio je iskaz trogodišnjakinje koja je svojoj maci kazala da je prije bila dječak i da je njezina baka bila njezina majka, kazala je i kako je umrla kad je imala četiri godine. Da bi stavar bila jezivija, baka djevojčice ja imala sina koji je umro malo prije nego je navršio četiri godine.

Jedna je majka pričala svojoj kćeri o svojoj baki s kojom je odrasla, a koja je umrla prije 50-ak godina. Djevojčica je neugodno iznanadila majku kada joj je rekla: 'Znam, ja sam ona'.

Neke priče koje djeca ispričaju idu korak dalje. Tako postoje mnoga sjećanja u kojima djeca tvrde da su, prije nego su postali ljudi i došli na Zemlju, letjeli oblacima.

Judy Smith je ispričala kako se sjeća da kada je bila malena djevojčida da je kazala svojim roditeljima da ih je ona odabrala.

'Bila sam iznad Zemlje, gledala prema dolje, prema parovima, a onda me neki glas upitao koga želim za roditelje. Glas mi je rekao da one koje odaberem, oni će me naučiti svemu što trebam znati. Onda sam pronašla ljude za koje sam znala da moraju biti moji roditelji', ispričala je Smith.

Najviše za čim djeca žale su krila. Dokzuje to priča dječaka koji se jednog dana svojoj baki požalio kako 'zaboravlja kako letjeti'. Drugi je dječak, kada je prilikom igre slomio ruku, upitao svoju majku 'kada će dobiti svoja krila natrag?'.

Svoja sjećanja pamte tek nekoliko godina, a onda ih zaborave. Ili ih počnu doživljavati kao lijep san. Jesmo li svi jednom bili anđeli i hoćemo li ikad dobiti svoja krila natrag možda nikada nećemo saznati.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook