Jedna od ključnih tema u hrvatskom društvu već je duže vrijeme iseljavanje i odljev radne snage. Nerijetko se ističe kako će odlaskom mladih, obrazovanih ljudi perspektiva Hrvatske za gospodarskim boljitkom spasti na razinu puke teorije.
Pročitajte i ovo
Mogući odgovor na pitanje zašto mladi odlaze iz Hrvatske, odnosno - važnije - što učiniti da do toga ne dođe ponudilo je istraživanje koje su provele dvije znanstvenice iz Centra za omladinska i rodna istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, na inicijativu i uz potporu Zaklade Friedrich Ebel, a čiji su rezultati predstavljeni danas u Novinarskom domu u Zagrebu.
Istraživanje ovih znanstvenica, dr. Dunje Potočnik i dr. Mirjane Adamović, pokazalo je da su mladi u promatranoj skupini, oni u dobi od 19 do 19 godina, generalno gledano (još) optimisti i ne pokazuju izrazitu želju za odlaskom iz Hrvatske, no čak dvije trećine njih razmišlja o preseljenju u inozemstvo na dulje vrijeme ili zauvijek, ako ne uspiju u domovini ostvariti svoje osobne i profesionalne ciljeve. Pritom su im preferirane zemlje odlaska već dobro poznate: Njemačka, Velika Britanija (London), Austrija, švedska, Irska, Nizozemska i SAD.
"To je kao gruda snijega..."
Kao glavne motive za odlazak naveli su zapošljavanje, (daljnje) obrazovanje, nezadovoljstvo životom u Hrvatskoj pa i političke razloge. "Mislim da odlazak svake mlade osobe povećava šansu odlaska sljedeće mlade osobe i povećava opći osjećaj pesimizma u cijeloj zajednici. Da se ljudi iseljavaju, to je definitivno jako veliki pokazatelj da nešto nije u redu. Pogotovo kad se mladi iseljavaju. I to je kao gruda snijega koja postaje sve veća i veća, jer ti ljudi onda počnu povlačiti svoje bližnje i prijatelje za sobom", kazao je jedan sudionik istraživanja iz Čakovca.
"Tu je prekrasno i sve, ali mene je strah tu ostati. Jer svaki dan čitaš u novinama da će se dići porez na nešto. (...) I sad nakon faksa što mogu, ići na stručno osposobljavanje za 2.600 kuna sa svime što sam radila, sa svim fakultetima, gdje ću vjerojatno nositi kavu nekome, a vjerojatno me neće ni zadržati poslije jer će uzeti nekog rođaka. I zato, iz čistog tog straha kako ćeš tu preživjeti bi išao van", rekla je ispitanica iz Rijeke.
Posljedica aktualne društvene klime, u kojoj se sposobnost i rad vrednuju manje od političke i ine podobnosti, jest i da su mladi usmjereni gotovo isključivo na ostvarenje vlastitih potreba pa probleme koje zajednica ima njihovim odlaskom samo načelno percipiraju. Stoga bi, smatraju autorice istraživanja, pristup problemu iseljavanja mladih trebao biti puno širi i sveobuhvatniji od dosadašnjih prilično neuspješnih vatrogasnih mjera, a same mjere, odnosno jedna opća politika koja bi se time bavila morale bi djelovati prije nego optimizam ustupi mjesto pesimizmu i pakiranju kovčega.
Šest preduvjeta za ostanak
Kao neke od glavnih preduvjeta koje treba ostvariti da bi se potaknuo ostanak, ali i povratak onih mladih koji su možda već otišli autorice ističu djelatnu pravnu državu, proaktivnu demografsku politiku, reformu obrazovnog sustava, promjenu društvene klime, poboljšanje ekonomskih pokazatelja te bolju socijalnu politiku.
Na predstavljanju rezultata istraživanja sudjelovao je, između ostalih, i Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih Hrvatske, koji je naglasio i kako "mlade ispituju novinari i istraživači, ali ne i oni koji bi trebali, oni koji mogu nešto promijeniti". Kao poseban problem naveo je i da Savjet za mlade, savjetodavno tijelo Vlade, koji već dvije godine uopće ne funkcionira odnosno praktički ne postoji.
Za DNEVNIK.hr Miličević je kazao: "Najvažnije iz ovog istraživanja jest zaključak da bi se pitanje emigracije trebalo početi drugačije promišljati, odnosno ne samo gledati koliki je broj onih koji odlaze, nego zašto oni odlaze i zašto drugi ostaju. Nadalje, nije problem samo u jednoj stvari, potrebno je to promatrati iz jedne šire perspektive - mladima nije važan samo posao, sigurnost zaposlenja i visina primanja, nego i obrazovanje, socijalna pomoć, stambeno zbrinjavanje itd.".
Naglasio je kako je jedan od najvažnijih problema činjenica da o mladima odlučuju ljudi koji o njima, njihovim potrebama i željama gotovo ništa ne znaju. "Nedostaje utjecaj mladih na kreiranje politike koja bi se njima trebala baviti. Smatramo da je promašeno kreiranje takvih politika bez da se pita mlade. Na taj način nastaju mjere koje ne funkcioniraju i koje na pogrešan način detektiraju probleme", naveo je Miličević.
"Mislim da su mjere poput stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa imale značajan utjecaj na to kako mladi promišljaju svoj ostanak ili odlazak iz države - više od 50 posto onih koji su odradili tu mjeru nije potom dobilo zaposlenje na tome mjestu, jasno je kakvu im je poruku država time poslala. Ovo želimo od vas, ovo nudimo, a nakon toga ništa. To je ono što demotivira ljude. Ne znači da će oni nakon prvog nezadovoljstva otići, ali kad se nezadovoljstvo akumulira, doći će ta kap koja će preliti čašu", zaključio je Miličević.
Istraživanje se temeljilo na fokus grupama provedenima u pet hrvatskih gradova (Čakovec, Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) i u njemu je sudjelovalo ukupno 56 ispitanika, odabranih da budu reprezentativni za ciljnu skupinu mladih od 19 do 29 godina.
