U šest godina, koliko djeluje Udruga, na stotine dobrih akcija imaju iz mjeseca u mjesec, a sve s puno entuzijazma predvodi Igor Loparić. Uz svoj redoviti posao i obitelj tvrdi da ima dovoljno vremena za pomaganja. Priča započinje u trgovini. Kad popišu namirnice iz skladišta jedna po jedna sprema se u vrećicu, a potom odlazi do stola potrebitih.
Pročitajte i ovo
'Ovo više nije tabu tema, pokazali smo što radimo, dokazali smo se ljudima sve više mladih ljudi nas prepoznaje', rekao je humanitarac Igor Loparić čiji najmlađi pomagač ima svega 8 i pol godina. I već sada zna da je pomagati nešto veliko i važno.
'Pomažem mu donositi hranu, pomažem mu nosit obitelji i pomažem djeci. Mene jako puno razveseli i volim kad nekog usrećimo' kazao je najmlađi humanitarac Manuel.
Na taj način Igor je od gladi spasio na stotine obitelji. I to, bez iznimke, čini iz mjeseca u mjesec. Najosjetljiviji je, kaže Igor, na djecu. Ne može ti se, tvrdi, ne pokidati srce.
'Definitivno ljudske emocije, osmjeh djeteta, sreća čovjeka kojem pomogneš, to ja naša najveća nagrada', kazao je Loparić.
Na šest tisuća kilometara dugom putu vidio je stvari koje nikad nitko ne bi trebao vidjeti, a još manje doživjeti.
'Ja više ne mogu zamisliti život bez toga, u početku nije bilo tako u početku smo sve kažem nekako nevino htjeli, ajmo nešto napravit pa ono, kad imaš slobodnog vremena, danas ne mogu zamislit', rekao je Loparić.
Svaki nehuman čin njemu je poziv. Tako je na svoj način pomagao i izbjeglicama. Ovih dana sa svojim je volonterima, a kroz udrugu "Naš san - njihov osmijeh" ih je prošlo više od pet stotina, proslavio i šestu godišnjicu. Pomažu preživjeti! Pomažu da ljudi ne zaborave da su ljudi. Jer najvažnije je, tvrde ovi humanitarci, naći mjesta u srcima i vrijeme da se posvetimo čovjeku.
