Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Pred nama je još jedna recesijska godina u kojoj očekujemo pad BDP-a od -0,5 posto - predviđanja su makroekonomske analize i prognoze gospodarskih kretanja Hrvoja Stojića.


Investicije javnog sektora podbacuju, dok inozemna potražnja usporava zbog smanjenih investicija u euro zoni, trgovinskih sankcija nametnutih Rusiji te daljnjeg pogoršanja konkurentnosti, tvrdi Hrvoje Stojić, direktor Ekonomskih istraživanja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

Vezani članci Tablica globalne konkurentnosti Realnost ili prazna obećanja? Pitali smo kandidate za parlament kako oni planiraju riješiti ekonomsku krizu uzrokovanu koronavirusom Slika nije dostupna 'Ministri se međusobno hvale, a Hrvatska ulazi u šestu godinu krize. Odakle crpe optimizam?!'

Investicije privatnog sektora također su ograničene relativno nepovoljnom poslovnom klimom, mršavom profitabilnošću kompanija te povlačenjem dobiti inozemnih tvrtki.

Pritom, ne vidimo osobit utjecaj smanjenja poreza na dohodak na potrošnju, budući da je potonja uvozno-intenzivna, stanovništvo se razdužuje, a uvođenje poreza na kamate poništit će dio poreznog rasterećenja.

Bankarsko kreditiranje će biti ograničeno produljenim predstečajnim nagodbama, skupljim zaduživanjem uslijed pritisaka po kreditni rejting, te regulatornim neizvjesnostima. Ne očekujemo brzi oporavak investicija s obzirom da će pod EDP-om doći do rezanja javnih investicija, no kada se iste i oporave vidjet ćemo i porast uvoza zbog izražene uvozne komponente u investicijama.

Pad BDP-a očekuje se uslijed fiskalne konsolidacije temeljem Procedure Prekomjernog Deficita (EDP) te razduživanja privatnog sektora i rasta nezaposlenosti.

Rizike po naše projekcije vidimo u snažnijem no očekivanom razduživanju banaka, presporim predstečajnim nagodbama, te produljenom, odnosno intenzivnijom slabošću ino potražnje. Pozitivni 'rizici' mogli bi proizaći iz efikasnijeg rješavanja insolventnosti poduzeća te nenaplativih bankarskih plasmana, slabljenja eksternih rizika, olakšavanja financiranja malih i srednjih tvrtki, kao i smanjenim regulatornim neizvjesnostima.

Strukturne reforme ostaju sramežljive u usporedbi sa drugim zemljama, posebno u pogledu interne devalvacije s obzirom na nedovoljnu fleksibilizaciju radnog zakonodavstva te odustajanje od značajnog poreznog rasterećenja cijene rada. Pravni sustav ostaje spor i kompleksan, baš kao i porezni, otežavajući upravljanje lošom imovinom, što je posebno važno imajući na umu duljinu očekivanog kreditnog oporavka. Ubrzana fiskalna konsolidacija nakon parlamentarnih izbora potkraj 2015. također bi kratkoročno mogla pogoditi rast, kao i ekonomski trošak neuspješnih predstečajnih nagodbi. Što duže takvo stanje potraje, tim više je moguć negativni efekt na kapitalne investicije i potencijalni rast.

Stoga je potrebna jasna strategija oko reformskih prioriteta, 'financiranja' poslovnog rasterećenja poduzeća, uz odgovarajuće kontingentne planove, kako bi se kreirao pozitivan šok u povjerenju tvrtki. Ako štoviše, vladajući nastave smekšavati sindikate te uvjere aktere u realnom sektoru da je rezanje potrošnje ciljano kako bi se minimizirao inicijalni negativan utjecaj na ekonomiju, vidjeli bismo pozitivan utjecaj na srednjoročna ekonomska očekivanja.

Iznenađujuće niska inflacija zadnjih mjeseci rezultat je kombinacije privremenih utjecaja poput neočekivanog pada cijena energenata i hrane, kasnijeg tajminga Uskrsa i izraženijih nego očekivanih rasprodaja tijekom ljeta. Ti su faktori dodatno utjecali povrh pojeftinjenja uvoznih roba nakon ulaska u EU, slabog rasta plaća u uvjetima visoke nezaposlenosti te u globalu slabe domaće potražnje.

Cjenovni pritisci ostaju slabi zbog poduljeg perioda niskih globalnih cijena prerađenih dobara, odnosno ograničenih pritisaka na strani ponude, ali i slabe domaće potražnje. Druga polovica 2014. godine će pritom dovesti do porasta godišnje stope inflacije prema 1 posto u prvom kvartalu iduće godine uslijed efekata niske baze, što sugerira da će u prosjeku inflacija ove godine iznositi tek nešto manje od 0 posto. U 2015. godini očekujemo rast inflacije pod utjecajem niske baze, normalizacije cijena energenata i hrane, snažnijeg dolara te postepene stabilizacije agregatne potražnje u izbornoj godini.

EBRD opet objavio 'crnu prognozu' za Hrvatsku: Evo kada očekuju bolja vremena

Unatoč tome, oporavak inflacije je ograničen utjecajem daljnjih otpuštanja, razduživanjem kućanstava te fiskalnim stezanjem. Štoviše, uvozna inflacija ostaje niska zbog aprecijacije eura, povećeg negativnog jaza gospodarske aktivnosti u euro zoni te interne devalvacije. S obzirom da ne očekujemo značajnija administrativna poskupljenja prije izbora, iduće godine očekujemo prosječnu inflaciju od 1,6 posto.

Smanjenje deficita u robnoj razmjeni ove godine odraz je snažnijeg rasta izvoza nošenog jačanjem potražnje u EU te u velikom dijelu zadržavanja relativno povoljnih uvjeta trgovinske razmjene sa zemljama CEFTA-e. Unatoč očigledno pojačanoj uvoznoj konkurenciji, rast uvoza roba ostaje ograničen slabošću domaće potražnje, pa je pokrivenost uvoza porasla 400 baznih bodova na godišnjoj bazi na 59 posto, što je pak najviša razina u skoro dvadeset godina. Izgledi kod glavnih trgovinskih partnera su nestabilni, što u kombinaciji sa prijenosom ruske krize sugerira značajnije usporavanje rasta izvoza roba. Naime, geopolitičke tenzije, sankcije u trgovinskoj razmjeni, usporavanje globalnog rasta gospodarske aktivnosti te slabija iskorištenost kapaciteta impliciraju slabije izglede za investicije u euro zoni, pa shodno tome i hrvatski izvoz.

Ne samo da hrvatski izvoznici imaju visoku prisutnost u zemljama koje podliježu potrebi za naglašenom strukturnom prilagodbom (poput Italije i zemalja jugoistočne Europe), deflacijski pritisci i pogoršanje uvjeta financiranja mogu dodatno pogoršati konkurentnost hrvatskih izvoznika. No, uz skromni rast uvoza zbog fiskalnog stezanja, razduživanja privatnog sektora i niskih cijena energenata, očekujemo da će robni deficit ove godine iznositi oko 15,5 posto BDP-a.

Ove godine očekujemo dodatni porast suficita tekućeg računa platne bilance, kako niži robni deficit poništava utjecaj višeg deficita dohotka nošenog povećanim povlačenjem zadržane dobiti nerezidenata nakon prošlogodišnjih poreznih promjena i slabih investicijskih izgleda. Iako su pozitivni trendovi raspoloživog dohotka povećali kupovnu moć stranih turista, ove godine svejedno očekujemo priljev deviza po osnovi turizma oko prošlogodišnjeg rezultata kako su fizički pokazatelji pod utjecajem neuobičajeno loših vremenskih prilika.

Inozemno razduživanje banaka te slabi FDI zadržavanju financiranje platne bilance izrazito ovisnim o portfeljnim investicijama. Suficit bazične bilance (tekući račun + FDI) na 3 posto BDP-a smanjuje potrebu za novim zaduživanjem, kratkoročni dug od oko 32 posto BDP-a još uvijek zahtijeva pažnju. U međuvremenu, ne možemo očekivati snažniji rast FDI-a dokle god se ne rješavaju problemi konkurentnosti, a hrvatska su poduzeća okrenuta inozemnim investicijama.

Dodatno povećanje deviznih rezervi HNB-a izvjesno je pod utjecajem državnog inozemnog zaduživanja, što pruža podršku kuni. Inače, kuna podršku nalazi i u apetitu za rizikom, no deprecijacijski pritisci svejedno će proizaći iz rezervacija banaka, razduživanja privatnog sektora te fundamentalne ranjivosti gospodarstva. Niska inflacija i ECB-evo mjere relaksacije mogli bi potaknuti očekivanja o dodatnom opuštanju HNB-a. Još uvijek mislimo da bi bilo kakvi pojačani deprecijacijski pritisci na kunu bili ograničeni HNB-ovim povlačenjem kunske likvidnosti iz sustava, kapitalnim kontrolama te usporavanjem tempa rezervacija banaka.

Ove godine vidimo nastavak razduživanja privatnog sektora uslijed izostanka oporavka gospodarstva, averzije banaka prema riziku zbog rastućeg iznosa neprihodujućih kredita te strožih mjera za rezervacije od strane HNB-a. Korporativni sektor bit će glavni predvodnik razduživanja zbog daljnjeg nastavka restrukturiranja poslovanja, dugotrajnih predstečajnih nagodbi i sve lošije profitabilnosti, što ostavlja sve manje prostora za nove investicije.

Nešto sporijim tempom razduživat će se i stanovništvo u svjetlu očekivanog daljnjeg rasta stope nezaposlenosti, smanjenja realne neto plaće i povećane averzije prema riziku. Očekujemo da će država biti jedini generator kreditiranja uslijed rasta javnog duga. Rizik za još slabiju kreditnu aktivnost može doći i od rezultata strest testa i kvalitete imovine banaka euro zone, koji bi mogao iziskivati dodatne troškove rezervacija banaka. Očekujemo da će banke i dalje ostati suzdržane u ublažavanju kriterija kreditiranja i novom kreditiranju bez obzira na HNB-ov zadnji program poticajnog kreditiranja poduzeća. Istodobno u okruženju niske kreditne aktivnosti i povećane inicijative banki majki da se razduže, očekujemo da će domaće banke nastaviti ubrzano inozemno razduživanje, kako bi zamijenile skuplje inozemno financiranje s domaćim jeftinijim izvorima financiranja.

Poduzeća se nastavljaju razduživati prema inozemstvu zbog potreba restrukturiranja, skupljih uvjeta financiranja te dugotrajnih pred-stečajnih nagodbi. Međutim, financijske potrebe poduzeća su istodobno uvelike osigurane pojačanom konkurentnošću prekograničnog financiranja, većom uključenošću supranacionalnih financijskih institucija te visokim udjelom među-kompanijskog financiranja. Povrh toga, zaduživanjem države očekujemo porast bruto vanjskog duga na oko 112 posto BDP-a u 2015. godini.

U svijetlu slabih izgleda po kreditni i ekonomski rast, HNB zadržava ekspanzivnu monetarnu politiku ne bi li osigurala što povoljnije uvjete financiranja. Pritom se postupa oprezno s obzirom na minimalnu iskorištenost (svega oko 15 posto) posljednjeg programa za oporavak kreditiranja te očekivano razjašnjenje zdravstvenog stanja bilanci banaka nakon provedbe Pregleda kvalitete imovine od strane ECB-a. HNB bi mogla dodatno olabaviti politiku u slučaju zabrinutosti oko (re)financiranja u uvjetima razduživanja banaka te pogoršanih srednjoročnih izgleda za domaću potražnju u slučaju zamke prekomjernog fiskalnog stezanja. Potezi monetarnih vlasti i dalje bi mogli biti suzdržani zbog fiskalnih neizvjesnosti. Među eventualnim novim potezima, fokus bi po našem mišljenju mogao biti na kreditnim shemama koje uključuju dijeljenje rizika te kapitalna rasterećenja pri kreditiranju kvalitetnih klijenata te, s druge strane, malih i srednjih poduzeća.

I nakon ulaska u Proceduru prekomjernog deficita, ciljana fiskalna prilagodba i dalje je pod dominantnim utjecajem povećanja prihoda, ponajviše kroz povećane doprinose za zdravstveno osiguranje, preseljenje dijela obveznika iz drugog u prvi mirovinski stup te veću isplatu dividendi državnih poduzeća. Istodobno su simbolični rezovi materijalnih troškova, neefikasnih subvencija i dodataka na plaću anulirani sanacijom dugova u zdravstvenom sektoru.

S obzirom na, štoviše, podbačaj u planu prihoda od PDV-a, očekivani oštar pad prihoda od poreza na dobit, rast kamatnih rashoda, ali i još neprijavljenih troškova sanacije željeznica, ovogodišnji deficit proračunskog deficita vidimo oko 5,5 posto BDP-a. S obzirom da se i u izbornoj 2015. godini nastavlja postepena fiskalna konsolidacija te s obzirom da najavljeni potezi nisu kvantificirani, u sljedećoj godini vidimo otprilike slični deficit. Rezultirajući fiskalni podbačaj zajedno sa slabašnim ekonomskim izgledima te visokom premijom rizika zadržava javni dug u neodrživoj putanji prema 77 posto BDP-a u 2015, i to bez uključenja HBOR-a i garancija.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook