Krenulo se u daljnje difamiranje časničkog zbora iz tog vremena, a sve zato 'da zadovoljimo Brammertza'. Hrvatska politika više doista ne zna gdje udara. Pretresi stanova i ispitivanje generala Ademija, Stipetića, Agotića, časnika Vidovića i Hučića, te privođenje odvjetnika Ivanovića (iz tima generala Gotovine) odraz su jada ove zemlje čije vodstvo opet nije ništa shvatilo. Hrvatska politika ne shvaća da je problem njezine percepcije u Bruxellesu isključivo NEVJERODOSTOJNOST.
Glavni haaški tužitelj od Hrvatske traži topničku dokumentaciju koja se isključivo odnosi na razdoblje od 1. do 3. kolovoza 1995. Sve ostalo haaški tužitelj ima u dokaznom supstratu. Točnije on ima karte ciljeva, popis streljiva i planove bojevog djelovanja dalekometnog topništva sastavljenog do tog datuma. Svi topnički planovi za Oluju su, znači, u Haagu. Jer sve je bilo gotovo i pripremljeno već početkom srpnja, sve promjene koje su trebale obavljene su nakon operacija u Grahovu 25. srpnja. I to Haag ima, on očito traži ono što Hrvatska nema - topničke dnevnike iz vrlo uskog vremenskog razdoblja i to neposredno, ni 2 dana prije početka akcije koja je tzv. Krajinu vratila u ustavni poredak RH.
Hrvatska politika trebala je ustrajati u svojim izjavama
U početku, kad je do Vlade nakon mjeseci 'kemijanja' - konačno doprlo da se od nje nešto traži, Banski dvori su tvrdili: 'Mi ne možemo dati ono što nemamo, mi smo dali sve, izručili smo optužene i više nemamo što dati'. Zapravo je to bio dobar početak. Točan. Da je hrvatska politika u tim izjavama ustrajala i istodobno provodila stvarnu reformu pravosuđa, i počela s pravom sustavnom i smislenom borbom protiv korupcije, danas bi bila na konju, i Brammertza bi malo tko pitao što on misli.
Ali ne, Hrvatska se po svom običaju vladavine mediokriteta, pogubila, lažući, mažući i nekritično hvaleći 'svoje' poteze. Pa je odjednom ispalo da te dokumente ima, pa ih ima 30, pa ih ima 23, ali ne zna gdje su, pa ih nema, itd. Tko takvom političkom vodstvu može vjerovati? Nitko.
Hrvatska politika ne shvaća...
I ova najnovija predstava zapravo izaziva podsmijeh EU. Žalosti što eurodiplomati sve češće kao 'u šali' kažu da je Hrvatska, ako treba, spremna te dokumente i tiskati u programu koji je vojsci bio na raspolaganju 1995. Nadajmo se da je to doista samo šala.
Hrvatska politika očito ne razumije da ako nekim čudom i 'nađe' te dokumente da ih Brammertz neće prihvatiti. Ne shvaća da je dokumentacija od 1. do 3. kolovoza tek alibi za političke pritiske na Hrvatsku. Ova predstava hrvatskog MUP-a i DORH-a nimalo neće pomoći ni na raspravi u Haagu 16. prosinca.
Tu je raspravu, podsjećam, zatražila vlada premijera Sanadera u lipnju. U maniri 'kasnog paljenja' bivši premijer je tek 2009. shvatio da je tužitelj tek jedna strana u postupku i da ocjenu suradnje treba zatražiti od suda. Jer tako nalaže zakon. Ali samo zakon. Vijeće ministara za mišljenje o napretku ne poziva, nažalost, predsjednika suda, već glavnog tužitelja. Hrvatska kao zemlja osnivačica suda svih ovih godina nije ništa radila da tako ne bude - i u vijeću EU ministara i u Vijeću sigurnosti.
Srbija ima vjerodostojnost
Posljednjih dana dosta se govori o tome kako je Srbija unatoč dvojici odbjeglih zločinaca, od kojih je Ratko Mladić optuženik za genocid, uspjela ishoditi povoljno izvješće od Brammertza i time aktivirati svoj SSP. U pitanju je upravo VJERODOSTOJNOST.
Europska politika naše susjede tako percipira. Oni su stalno na jednoj te istoj liniji i od nje ne odustaju. Njihov ministar vanjskih poslova (i američki đak op.a.) Vuk Jeremić nedavno je u jednoj TV-emisiji kazao kako Srbija neće ući u EU bude li je to koštalo njezinih ključnih nacionalnih interesa. Jeremić je u jednom satu 5 puta ponovio ključnu rečenicu: 'Zemlja koja sama sebe ne cijeni ne može očekivati da je i drugi cijene'.
Hrvatska pada na ispitu samopoštovanja
Hrvatska koja je unatoč močvarnoj politici i amaterskoj diplomaciji, ispolitiziranim tužiteljstvom i policijom - puno ispred Srbije - pada na toj rečenici, pada na ispitu samopoštovanja. I upravo zbog toga Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da neko vrijeme ostane tapkati u mjestu.
Našu zemlju vode i 'savjetuju' strani diplomati. To je poražavajuće, a sasvim razvidno i prepoznatljivo u frazama koje političari posljednjih dana izgovaraju. Rečenice tipa 'mi smo pravna država i nas zanima gdje su ti dokumenti' te 'moramo zadovoljiti Brammertza' tipične su fraze stranih diplomata koje smo barem mi novinari u neformalnim razgovorima čuli već milijun puta. One odjekuju u zemlji sustavno očišćenoj od bilo kakve zaštite nacionalnih interesa, i u zemlji u kojoj se promovira svaka anacionalnost, osobito intelektualna.
A Europa u koju se mi ugledamo reagira i živi sasvim suprotno od toga. Na ovaj način ponižavati časnike iz Oluje naprosto je sramota. Vjerujem, to ne bi za svoje časnike nikad ni pomislila, a kamoli učinila vlada bilo koje europske države.
Sjetite se, u Nizozemskoj je zbog utvrđivanja odgovornosti za Srebrenicu pala vlada. A sljedeća je vojnike iz nizozemskog kontingenta UN-a koji su u Srebrenici bili odlikovala najvišim tamošnjim ordenima za hrabrost. Vrlo malo građana i hrvatskih političara pa i medija je osudilo taj u najmanju ruku čudan čin, a za svoje su spremni na svaki oblik harange. O čemu je riječ? Primitivizmu, genetskoj snishodljivosti, nesposobnosti, neznanju...
Nemam pojma. Ali dok ovo pišem, slušam vijest na radiju o konferenciji o Balkanu koju je organizirao Carl Bildt. Predsjednička kandidatkinja Vesna Pusić njime je oduševljena i kaže kako joj je on dao nekoliko korisnih savjeta. Ne kužim kojih savjeta? Jer gđa Vesna je sveučilišna profesorica, predstojnica katedre za sociologiju politike. A znate tko je Bildt? Jedan najobičniji, i rekli bi naši stari 'pučkoškolac'. Kolega De Prato nedavno je za njega napisao kako je 'Bildt pokušao nešto studirati, ali nije išlo pa se bacio u politiku. I daje savjete jednoj doktorici znanosti. U tome je naš problem.
>> Arhiva
-
bolan osjećajDanijela Dvornik slomila se zbog unučice: ''Kad je ljudska zloba jača...''
-
Potraga u tijekuAutobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti
-
Damsko izdanjeKomad koji je preživio modne revolucije: S 92 godine Collins pokazala kako se nosi pravi klasik
