Hrvatska od Haaga traži pravo na obranu za 'udruženi zločinački pothvat'

Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) taj je zahtjev u srijedu odbilo te je skinulo oznaku tajnosti s vladina podneska napisanog na 30 stranica i naložilo njezino objavljivanje.

Pročitajte i ovo Razgovori u Bruxellesu Plenković se sastao sa šefom NATO-a i najavio ostvarivanje važnog cilja: "To ćemo učiniti u 2025. godini" Eurobarometar Hrvatski građani sve su zadovoljniji životom, no jedan ih problem jako muči

'Kad je ICTY proglasio Antu Gotovinu i Mladena Markača krivima kao članove udruženog zločinačkog pothvata u okviru kojeg su počinjeni brojni ratni zločini zapravo je utvrdio da je Republika Hrvatska odgovorna za iste zločine time što je imenovao i definirao određene pripadnike hrvatskih vlasti kao članove udruženog zločinačkog pothvata', navodi se u podnesku hrvatske vlade podnesenog 16. prosinca.

U njemu se ocjenjuje da su presudom doneseni eksplicitni zaključci protiv hrvatskih vlasti time što su bivši predsjednik Franjo Tuđman i njegovi najbliži suradnici ministar obrane Gojko Šušak, načelnik glavnog stožera HV-a Zvonimir Červenko i ministar obnove i razvitka Jure Radić imenovani kao članovi udruženog zločinačkog pothvata a svim članovima toga pothvata pripisani su počinjeni zločini.

Iako postojeća pravila ICTY-ija to ne predviđaju 'u ovom slučaju posebno je primjereno da Sud dozvoli hrvatskoj vladi da iznese svoju stranu zbog toga što je presudom... izravno umiješana država', poručuje tim iz američke lobističko-pravne tvrtke Patton Boggs koji dodaje da se ti zaključci o odgovornosti Hrvatske već koriste pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i američkim sudovima.

Interes RH u tom pogledu još je veći zbog činjenice da je tim zaključkom obuhvaćen utemeljitelj države Franjo Tuđman unatoč dokazima koji pokazuju suprotno a čije bi uvođenje Hrvatska tražila da joj je 2006. tijekom suđenja dozvoljen status prijatelja suda.

Države poput Hrvatske trebale bi imati makar ograničeno pravo da se umiješaju i iznesu svoja stajališta kad sud zaključi da je država, kao što je u ovom slučaju riječ, sudionik u zločinu i zločinačkom pothvatu kroz djela pojedinih dužnosnika.

Ta praksa imenovanja članova zločinačkog pothvata koji nisu optuženi povlači za sobom pitanje da li osobe koje nisu optužene a imenovane su kroz udruženi zločinački pothvat imaju ikakva stvarna ili proceduralna prava na obranu ili druge oblike zakonske zaštite.

'ICTY bi trebao dozvoliti državi, poput Hrvatske, koju se povezuje s udruženim zločinačkim pothvatom i koja je pripravna iznijeti svoju obranu da podnese argumente u svoju obranu u slučaju kad se navodi da se bavila kriminalnom aktivnošću kroz djela svojih pojedinih predstavnika', navodi se u podnesku i dodaje da bi se, s obzirom na to da ICTY može 'prozivati' predstavnike vlasti trebalo izmijeniti proceduru tako da se omogući vlasti te države da se obrani.

U podnesku se podsjeća da je to moguće pred drugim međunarodnim sudovima radi osiguranja pravičnosti postupaka.

Također upozorava se da presude u predmetu Gotovina i drugim predmetima u kojima je utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata zapravo proširuju opseg djelovanja ICTY-ija na utvrđivanje izravne odgovornosti države kroz zaključke o neoptuženim dužnosnicima koji djeluju u ime te države.

Vlada je u podnesku navela četiri glavna razloga zbog kojih traži da joj se odobri da se umiješa u postupak među kojima su i dva pogrešna zaključka u presudi koja se izravno tiču Hrvatske.

Kao prvo navodi se da je Hrvatskoj bilo uskraćeno pravo na obranu kad joj je odbijen zahtjev za statusom prijatelja suda 2006. kad je željela iznijeti svoja stajališta o tezi o udruženom zločinačkom pothvatu a potom je zaključak o hrvatskom udruženom zločinačkom pothvatu svejedno donesen u presudi. Uskraćivanje prava na obranu državi nanosi štetu velikih razmjera uključujući i na međunarodnom planu, poručili su američki pravnici.

Kao drugo navodi se da vlada smatra da je raspravno vijeće pogriješilo time što je imenovalo kao neoptužene članove udruženog zločinačkog pothvata dužnosnike hrvatskih vlasti a onda uskratilo državi bilo kakvo pravo na obranu iako je ona očito time postala zainteresirana strana koja je mogla pružiti argumente u ime osoba kojima je uskraćeno svako pravo na obranu a okvalificirani su kao sudionici zločina.

Kao treći argument navodi se da je raspravno vijeće pogriješilo time što nije od slučaja do slučaja utvrđivalo da li je HV doista ciljao civile tijekom Oluje a Hrvatska smatra i da se kriterij preciznosti topničkog pogotka od 200 metara od cilja, kao kriterij zakonitosti pogotka, treba ukinuti kao nerealan i nerazuman. Pri tom se navode primjeri kako je u drugim presudama pred ICTY-ijem te drugim međunarodnim sudovima utvrđivana zakonitost topničkih napada od Nuernberškog suda preko Europskog suda za ljudska prava do Stalnog kaznenog suda te da nigdje nije bilo tako restriktivnog kriterija.

Kao četvrto vlada navodi da se raspravno vijeće nije držalo kriterija utvrđivanja odgovornosti van razumne sumnje dvojice hrvatskih generala.

Podnesak su izradili Stephen Diaz Gavin, Michael J. Nardotti Jr, Kristen M. Jarvis Johnson iz Patton Boggsa. (Hina)