Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Osim što su posjet Bocvani iskoristili za učenje, studenti medicine Frane, Vicko i Jamal iskoristili su tih nekoliko tjedana kako bi upoznali afričku zemlju.


Navijač Hajduka koji je dresovima splitskog kluba razveselio djecu na odjelu dječje kirurgije u glavnom gradu Bocvane, 23-godišnjak podrijetlom iz Dalmacije, rođen u Torontu, koji se odlučio vratiti na studij u Hrvatsku i 25-godišnjak čiji je otac, podrijetlom Palestinac, 1970-ih došao na studij u Zagreb i tu ostao – trojac je to s hrvatskih medicinskih fakulteta koji je početkom svibnja otputovao na praksu u Bocvanu.

Prvi je Frane Martinis, student na splitskom Medicinskog fakultetu, drugi Vicko Tabain, student na zagrebačkoj 'Medicini' i treći njegov kolega Jamal Ahel. U svibnju su četiri tjedna proveli u bolnici Princess Marina gdje su se, među ostalim, upoznali s problematikom koju sa sobom nose HIV i tuberkuloza. O tom dijelu njihovog boravka u zemlji na jugu Afrike pročitajte OVDJE.

Vezani članci Slika nije dostupna Ovako izgleda školovanje pod palicom Islamske države Slika nije dostupna FOTO Preglasno se seksali: Susjedi, stišajte se! Učimo!

Prva četiri tjedna boravka u Bocvani bili su većinom posvećeni radu u bolnici i ti dani sigurno će im koristiti u karijeri. Posljednji, peti tjedan, iskoristili su da još bolje upoznaju Bocvanu izvan bolničkih zidova. Priznaju da su prije odlaska postojale određene predrasude i strahovi, ali nakon ovih nekoliko tjedana svi oni pali su u vodu.

'Iskreno, prijateljskije i bolje ljude nikad nisam upoznao', kaže Frane. Da su ljudi odlični poručuju i Jamal i Vicko. U kratkom roku uklopili su se i u tamošnji studentski život, a za njih je organizirano i primanje kod rektora.

U državi koja je površinom jednaka Francuskoj, a u kojoj živi tek oko dva milijuna ljudi, način života je jako zapadnjački, kažu. No, za Bocvanu je bitno reći da spada među najrazvijenije zemlje Afrike pa je, kaže Frane, teško uspoređivati situaciju u toj zemlji sa situacijom u susjednim zemljama.

Kultura ispijanja kave

Dok je Hrvatima omiljena zanimacija višesatno ispijanje kave, u ovoj afričkoj zemlji takva kultura ne postoji.

'Na sreću našli smo jedan dio u obližnjem centru gdje dolazi mnogo ljudi koji su podrijetlom iz zemalja bivše Jugoslavije te smo tu mogli doći popiti našu kavu', kaže Frane. A većina društvenog života u Gaboraneu je, kaže, smještena u šoping centrima.

I Jamal i Vicko slažu se da nema kulture ispijanja kave, barem ne kao kod nas.

'Nema striktnih kafića kao u centru Zagreba gdje se može ispijat kava po cijele dane, većina takvih mjesta su kombinacija kafića i restorana gdje se služe i jela', kažu, a takva mjesta također su smještena blizu šoping centara.

Pojedinačnih kafića koliko u Hrvatskoj, kažu, nema.

'Ljudi se još jednostavno nisu navikli na takav život, a za to postoji par razloga. Jedan je da su ovakvi lokali mjesta koja si mogu priuštiti samo bogati i ovi iz malo više srednje klase, a drugi razlog je navika. Ljudi u Bocvani do prije 20 godina nisu imali ovakva mjesta, tako da je to dosta nova tema u njihovim životima. Tri od 10 puta će vam konobar donijeti krivu narudžbu ako nije klasična jer se nisu još navikli na takav posao', pričaju mladići koji ovo ljeto planiraju i diplomirati.

Jaz između bogatih i siromašnih

A dok kultura ispijanja kave, barem ona kakvu njegujemo u Hrvatskoj, ne postoji, jaz između bogatih i siromašnih je prisutan. Frane kaže da je, prema njegovom mišljenju, jaz između najbogatijeg i najsiromašnijeg sloja ljudi enorman.

'Postoji jedan postotak jako bogatih ljudi koji imaju svoje ograđene vile za bazenima i to su uglavnom bijelci. S druge strane postoje ljudi koji žive doslovno u nekim vrstama favela u malim 'kućicama' bez vode i bez struje. Taj kontrast je izražen jer žive doslovno jedni do drugih', priča.

U glavnom gradu većina ljudi ipak su pripadnici srednjeg sloja. Njihova mjesečna primanja dovoljna su da bi si osigurali smještaj, automobil i sve osnovne životne potrebe. Cijena litre benzina je između sedam i osam kuna.

Velika ulaganja u budućnost

Jaz bi se u budućnosti ipak mogao smanjiti jer riječ je o zemlji u kojoj se jako puno ulaže u budućnost. Vrlo ozbiljan pogled na budućnost, prema riječima studenata, je jedna od stvari po kojoj Bocvana najviše odskače od ostatka regije.

'To je zemlja s vrlo velikim prirodnim bogatstvom u dijamantima. Srećom, sav taj novac od dijamanata zbilja se ulaže u razvoj države. Najviše se ulaže u zdravstvo i edukaciju, i postignuti su zbilja divovski koraci. Bocvana se može pohvaliti eksplozivnim rastom ekonomije, a istovremeno vrlo niskom stopom korupcije, čime se gotovo nitko u regiji ne može pohvaliti, i to čini Bocvanu stjegonošom napretka u regiji', kažu mladići i dodaju kako su na čelu zemlje, tako se barem čini, posljednjih nekoliko desetljeća vizionari usredotočeni na traženje vanjskih partnera i ulagača.

'I tu je velika prilika za Hrvatsku, jer su skloni suradnji s Hrvatskom, prvenstveno na području zdravstva koje bi zapravo bilo na edukativnoj razini', smatraju Jamal i Vicko.

Opremljeniji od Hrvata

Još jedan dokaz da je način života zapadnjački je i uporaba tehnologije.

'Dojma sam da Bocvana ne zaostaje mnogo za Europom. Svi studenti imaju pristojni smartphone , iPad… rekao bih da su gadgetima opremljeniji nego Hrvati', kaže Frane i dodaje kako je jedina razlika koju je primijetio lošija pokrivenost internetom.



Iako se može naletjeti na 4G mrežu, Jamal i Vicko napominju kako se radi o tek nešto više od 2 milijuna ljudi raspoređenih na površinu veličine Francuske, od čega njih 250 tisuća živi u glavnom gradu zbog čega se ponekad ne isplati uspostavljati 4G mrežu na području cijele zemlje.

No, s problemima koji se tiču interneta susreću se uglavnom ruralna područja.


Najveći problem

A problem puno veći od toga, vjerojatno i najveći problem s kojim se zemlja bori je zdravlje.

Čak 25 do 37 posto populacije je HIV pozitivno. Brojka je velika i zastrašujuća, ali stanje se polako poboljšava, no, još uvijek nedovoljno.

Zahvaljujući dijamantima zemlja je u posljednih 30-ak godina postigla jako puno.

'Može se reći da su preskočili generaciju razvoja zbog toga. Jedna od najsiromašnijh zemalja postala je jedna od najstabilnijih i najbogatijih u Africi', kažu mladići, ali dodaju kako i dalje imaju nesreću s HIV-om.

A svim ljudima koji su zaraženi ovim virusom država pokriva troškove antiretrovirusnih lijekova. Jako puno ulaže se u zdravstvo i edukaciju kako bi se problem riješio, no jednu stvar, naglašavaju studenti, teško je riješiti. Neki aspekti ne mogu se mijenjati brzo kao drugi.

'Ne može se ljudima promijeniti način života i mentalitet u tako kratkom razdoblju, i ovdje onda nastane problem. Država može davat besplatne lijekove pacijentima za HIV, ali neće ljudi uvijek biti poslušni i uzimati lijekove. Osim toga, pitaju se zašto bi prakticirali siguran seks, ako se to prije nije radilo. Mentalitet i način života je nešto čemu treba vremena da se promijeni', kažu.

Ne vole zgrade

I dok su navedene informacije one do kojih će lako doći bilo koji turist u Bocvani ili osoba koja odluči 'guglati' ovu zemlju, mladići su boravak iskoristili kako bi od svojih novih prijatelja doznali što više o zemlji, kulturi, običajima... pa su, kažu, doznali puno detalja koje mnogi turisti nikada ne bi saznali.

'Ljudi u Bocvani ne vole zgrade, i preferiraju kuće. Iako se to čini isprva kao banalna stvar, to zapravo jako puno govori o njihovom mentalitetu. Oni vole zemlju, prostor i slobodu. U svoje slobodno vrijeme vole se družiti, a za razliku od nas Hrvata koji druženja obavljamo po kafićima uz kavu, oni se međusobno posjećuju u poslijepodnevnim satima, a umjesto kave piju čaj. Ta kultura posjete je kod njih još dosta jaka', pričaju.

A prilika za doznati najsitnije detalje bilo je dovoljno. Kao jedini studenti iz Hrvatske imali su prednost pred drugima jer se nisu držali jedan drugoga. Da ih je bilo 30 situacija bi vjerojatno bila potpuno drugačija, ali ovako su iskoristili svaku priliku da se sprijatelje s lokalnim ljudima.

Za kraj, nismo ih mogli ne pitati je li im za to vrijeme nedostajala Hrvatska.

'Hrvatska je Hrvatska, i odmah nam je nedostajala', kažu, ali dodaju da njihov boravak ipak nije bio toliko dug da bi ih ti osjećaji preplavili.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook