UN-ovo istraživanje govori da se čak 30 posto hrane baci zbog isteka roka, zaborava ili pak ukusa. I dok u mnogim velikim gradovima hrana završava na deponijima, na Krku pokušavaju bacanje hrane svesti na minimum. Zato tome uče i djecu, i to od malih nogu.
Pročitajte i ovo
Svaki hrvat na godinu baci stotinjak kilograma hrane u smeće. Razloga je mnogo, od kupnje previše istih artikala do zaboravnosti pa hrani istekne rok. No, nije sa svima tako. 'Pretežno kupujem dan za danom ne radim tjedne nabavke', ističe domaćica Snježana Grdinić. Snježana zna koliko joj obitelj može pojesti pa je bacanje hrane minimalno. 'Vrlo često pričamo za stolom da ima jako puno gladnih i da bi trebalo ono što se stavi na tanjur i pojesti', kaže naša domaćica.
Povratak prirodi
To djeci i nije baš lako. 'Pretežno je to povrće, ponekad se čak znamo prisiliti da sve to pojedemo, priča Leon Grdinić. Ono što ostane završi u kontejnerima za organski otpad, kao i kod krčkih ugostitelja. 'Mi se trudimo da ono što je najviše iskoristivo za naše stočare i poljoprivrednike da što više damo njima, a ono što nije iskoristivo za njih odvajamo u posebne kante od Ponikve za biootpad', kaže ugostitelj Marinko Jakšić.
Od tog otpada Krčani dobivaju humus koji se dijeli stanovnicima. 'Taj biorazgradivi otpad završava ovdje na kompostištu gdje se adekvatno tretira i u periodu od godinu dana pretvori se u koristan humus koji natrag vraćamo u prirodu', objašnjava Ivan Jurešić iz komunalnog poduzeća 'Ponikve' na Krku. Drugi put kada odete u kupnju, upitajte se treba li mi baš taj artikl i tolika količina. Možda je bolje kupovati manje ali češće, jer najgore je kada hrana završi na smetlištu.
