U slavonskim mjestima oko Vukovara svaki dan je tuga kako se bliži obljetnica pada grada Heroja. Mara je posljednja napustila Bogdanovce. Prisjeća se što je sve proživjela.
"Skočimo kroz prozor u četvrti red kukuruza. Idemo, tenkovi idu u selo, ulaze sa svih strana... Samo da se drmnuo kukuruz mi bi bili ubijeni", rekla je Mara Marijanović, braniteljica i majka nestalog branitelja.
A prolazak kroz kukuruzni put bio je sve samo ne lagan.
"Mi smo tako puzali, puzali...Nismo mogli stojeći ići jer bi nas vidjeli. Skočili bismo u te rupčage. Neću ja da mene živu uhvate, ja brzo skinem sve i skočim u Vuku. "Pa kud ćeš Mare" pitao me brat i skočio da me izvede napolje", rekla je Marijanović.
Bogdanovci su 40 dana bili pod opsadom. Preko takozvanog kukuruznog puta bili su jedina veza opkoljenog Vukovara s ostatkom Hrvatske.
"Mi smo se borili do popodne. Kad je već svega nestalo, nemamo se s čime boriti, ostali bez metaka, a nadire tolika velika sila. Mi smo se morali onda povući. Najstrašniji osjećaj je bio kada sam se okrenuo nazad, a selo gori. Ta nemoć, moraš ići", rekao je Ivan Matković - Lasta, ratni zapovjednik Bogdanovaca.
"Slobo, Slobo pošalji salate bit će mesa, klat' ćemo Hrvate. Ta mi je pjesma u ušima bila godinama. Kad to pjevaju mi samo dolje", rekao je.
U padu sela stradale su 133 osobe, a za njih 17 još se traga. Među njima je i sin Mare Marijanović.
"Oko mamino. Neku večer sam se naplakala, u Negoslovcima su našli petoricu.
Ima nade, ima nade, ali svatko čeka tu nadu da dočeka, ali sumnjam. Strašno. On je meni bio prvo dijete, teško sam ga rodila", rekla je.
A u čast poginulim hrvatskim braniteljima i civilima obitelji, prijatelji i suborci položili su vijence i zapalili svijeće. Nakon teške i tužne prošlosti Bogdanovčani danas gledaju u budućnost.
"Obnovili smo selo, vratili se ljudi, nažalost ne svi, ali još uvijek ima nade da mladi koji su otisli se počnu vraćati", rekao je Matković - Lasta.
A već tri desetljeća nadaju se i pravdi za heroje Bogdanovaca.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
