Iako su se njihova imena iz tko zna kojih razloga tajila čak 17 godina, ljudi koji su 5. kolovoza 1995. godine s kninske tvrđave skinuli srpsku i izvijesili hrvatsku zastavu, ipak će zasluženo ući u hrvatsku povijest.


Pripadnici 7. gardijske brigade, tzv. Pume, Jasmin Hadžić (39), Mario Bilać (40) i Edvard Baltić (50) tog su se jutra oko 9:30 popeli na kninsku tvrđavu, skinuli srpsku zastavu i izvijesili hrvatsku. Osobno ih je za taj zadatak odabrao general bojnik Ivan Korade, tadašnji zapovjednik Puma.

'General Korade je bio tamo s nama, njegova je želja bila da prvi uđemo u grad, da se skine ta zastava. To je njegova zasluga. Tada nitko od nas nije bio svjestan što će to jednom značiti, težine te priče', prisjetio se Jasmin Hadžić koji je tada imao nepunih 19 godina.

'Bili smo ponosni što smo imali čast doći tamo i da smo tamo došli baš mi. Svatko od nas je bio s drugog kraja Hrvatske. Može se reći da smo predstavljali cijelu Hrvatsku. Taj se adrenalin ne može opisati riječima', prisjetio se i Čakovčanin Edvard Baltić.

'Bilo je jako teško jer je kolutur za spuštanje i dizanje zastave bio na čak četiri metra visine. Naizmjence smo se penjali nas trojica. Ja sam se prvi popeo na jarbol, preko Mariovih leđa. Nismo imali ljestve, tko je tada mislio da će nam trebati. Nije bilo lako, sunce i znoj su me zaslijepili, nisam ništa vidio. General Korade mi je vikao 'Ne silazi dolje' i ja sam se objesio za sajlu koja je držala zastavu. Bila je sva zapetljana, bilo ju je nemoguće otpetljati. Tada sam imao 70-ak kilograma i nadao sam se da će puknuti pod mojom težinom. Pao sam dolje i kada sam došao k sebi shvatio sam da sam mogao poginuti, umalo sam udario glavom u kamenu gromadu', priča Jasmin.

Srpska zastava još nije bila dolje, no uspjeli su nekako otpetljati sajlu i penjući se jedan drugome na ramena nakon gotovo pola sata uspjeli su je skinuti. Novi je problem bio kako izvijesiti hrvatsku zastavu koju su ponijeli sa sobom jer više nije bilo sajle. Stoga su 25-metarsku hrvatsku zastavu raširili preko zidina kninske tvrđave.

'Mi smo taj zadatak odradili i znali smo da to nije kraj'

'Bili smo presretni i ispunjeni, ali tada još nismo bili svjesni što to točno znači. Bilo je tamo ljudi s fotoaparatima koji su slikali, ali nismo išli za time. Mi smo taj zadatak odradili i znali smo da to nije kraj. Odmah smo krenuli dalje u nove borbe, na granicu s BiH', prisjetio se i njegov suborac Mario Bilać, tada također 19-ogodišnjak.

Punih 17 godina se tajilo tko je zaista skinuo srpsku zastavu s kninske tvrđave.

'17 godina se skrivalo da smo to mi napravili, nismo imali kome reći kako se sve to odvijalo', kaže Bilać.

Mnogi su se hvalili kako su to učinili baš oni. Sve dok posljednji zapovjednik Puma, pukovnik Marijan Kretić, nije počeo inzistirati da se objavi istina. On je taj koji im je rekao: 'Ako vi ne budete o tome pričali, netko drugi hoće'. Njegova je zasluga, ističu, što se danas zna istina i što je obljavljena knjiga 'Moja Oluja'.

I tada i danas se vezano za taj dan osjećaju isto. Ponosni su na taj povijesni trenutak kojeg su bili dio, no tada su ipak mislili da će u Lijepoj našoj danas biti drugačija situacija. 

'Nisam mislio da će ovako ispasti. Nismo svi ratovali za isto. Netko je ratovao za domovinu, a netko za mirovinu', kaže Bilać koji i danas radi i radom prehranjuje svoje 4-ero djece i koji se ratom nije okoristio.

'Svi imaju maćehinski odnos prema državi, čak i mi branitelji. Ako se nema, nema se. Ima puno ljudi koji se predstavljaju za nešto, a nisu ništa. A političku situaciju ne bih uopće komentirao, jer to nije vrijedno spomena. Ljudima je dosta rata, dosta priča... Treba obilježavati obljetnice, govoriti i učiti o tome, ali ne svaki dan to turati pod nos, u dnevno-političke svrhe. Mi trebamo živjeti i raditi, osigurati budućnost našoj djeci, da ne bježe iz Hrvatske. Ne moramo se svi slagati oko svega. Crveni, crni, zeleni, žuti... Koliko ima boja u Hrvatskoj?! Ajmo se više okrenuti nečemu drugom i ljepšem', slaže se i Hadžić, otac dvoje djece koji također živi od svojeg rada i svoje plaće.

'Svi gledaju svoju korist, a ne društvenu. Nadajmo se da će napokon svi početi raditi svoj posao. Mlada smo država pa će se to valjda i srediti', slaže se s kolegama i Baltić.

Iako prvotno nisu namjeravali ipak će svi u petak doći na obilježavanje vojne akcije 'Oluja' u Knin. I to samo zbog jednog suborca, 100-postotnog ratnog invalida, kojem su dali obećanje da će ga odvesti na obilježavanje obljetnice.