Dvoje hrabrih volontera podijelilo je s nama neka zanimljiva iskustva s Haitija, koji ih je, kažu, potpuno osvojio. Svi su danas željeli stisnuti ruku hrabrim Labinjanima. No, valja se sad priviknuti na život bez Haitija. Ipak, svatko od njih sa sobom je ponio svoj osobni mali Haiti. Najviše su ih dirnula djeca.
'Neki put došla bi u kamp, onda bi oni uzeli moju ruku, jer im je naša koža valjda bila čudna, 20 minuta bi me držali i gladili, brojali pjegice', ispričala je Sanja Faraguna. 'Curica se zalijepila za mene, doslovno čim smo izašli iz auta, i nije me puštala, jednostavno kud sam išao ja tuda je išla i ona', nadovezao se Aleksandar Knežević.
>> U kaos Haitija uskoro kreću i hrvatski volonteri
To je samo dijelić atmosfere koji su hvatali dok su čitav dan educirali stanovništvo o higijenskim navikama u sadašnjim uvjetima. Nije bilo lako. 'Ako daš jednom čovjeku vodu, a oko tebe ih je 50, a imaš malu bočicu, jednostavno si svjestan da ne možeš pomoći, tako da smo cijeli dan bili i žedni', rekla je Sanja. Aleksandar je shvatio da se od Haićana može puno toga naučiti. 'Nakon svega toga nisu izgubili dostojanstvo, žive kako žive, ali žive ponosno', rekao je Aleksandar.
