Kad bi se ti otrovi našli u krivim rukama posljedice bi bile katastrofalne. Došli smo u posjed snimke na kojoj je vidljivo da se otrovi čuvaju bez gotovo ikakve zaštite. I ne samo do snimke- naš novinar Ivan Žada došao je u posjed samog otrova.
Pročitajte i ovo
Iako je Žada opasnu supstancu na kraju sam predao policiji, vratimo se nekoliko mjeseci ranije, kada je priča zapravo počela - kako su se ampule našle u njegovim rukama.
Bojni otrovi međunarodnim su konvencijama zabranjeni u cijelome svijetu. Sintetiziraju se na samo nekoliko mjesta i pod strogim nadzorom prodaju se institutima koji se bave istraživanjima protuotrova. U Hrvatskoj se time bave na dva mjesta: u Laboratoriju atomsko-biološko-kemijske zaštite pri Ministarstvu obrane i u Institutu za medicinska istraživanja u Zagrebu. Program istraživanja ovog posljednjeg, financira NATO.
Bojni otrovi u Institut za medicinska istraživanja dolaze iz Švicarske, iz vojne ustanove koja ih sintetizira. Prijevoz i dostava pod najstrožom je fizičkom i tehničkom zaštitom. Jednako tako bi trebalo biti i na mjestu gdje se njime manipulira.
Otrovi se čuvaju pod ključem u kontejnerima, posebno pod ključem i s aktivnim ugljenom, a do njega može doći samo osoba s identifikacijom. Ne postoji elektronska zaštita i slično već važno samo ime i prezime i kod koga je ključ, objašnjeno je našem novinaru u Institutu.
- Sam objekt u kojem su pohranjena takva sredstva mora ući u skupinu visoko štićenih objekata sa svim sustavima koja omogućavaju takvu visoku razinu zaštite. To su tehnički sustavi, fizička zaštita, a možda je najvažnija procedura izuzimanja i korištenja bilo kakvih pa i mikronskih količina tih bojnih otrova, kaže Mate Laušić, stručnjak za sigurnost.
Institut za medicinska istraživanja gotovo da ne koristi ništa od fizičke i tehničke zaštite, ustanovio je Žada. Klimavi prozori, nigdje zaštitara, nigdje kamere.
Mate Laušić istaknuo je da su protokoli i evidencije korištenja otrova možda najvažniji u sustavu zaštite kako bi se na vrijeme uočio nedostatak i najmanje količine otrova.
- Evidencija o svakom manipuliranju s ampulama bojnog otrova se vodi i imamo ju unazad 30-40 godina, rekla je dr. Zrinka Kovarik iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada.
No, čini se da ili evidencija ne postoji ili se ne vodi na pravilan način jer je naš novinar uspio doći u posjed dvije manje količine bojnog otrova Tabun, a da to, sve dok ih sam nije obavijestio, u Institutu nitko nije znao.
Male količine supstanci do kojih je došao Žada, drže se u običnim hladnjacima bez ključa u nekoliko prostorija instituta. Svi zaposlenici u svakom trenutku nesmetano mogu doći do njih, a da to baš nitko ne može primjetiti. Objašnjavaju to time da se radi o manjim i po život bezopasnim količinama koje mi je doktorica Kovarik i sama pokazala.
Možda na dan kada je naša ekipa bila u Institutu tamo nije bilo ništa jačeg, no na amaterskim snimkama koje je snimila osoba bliska Institutu, i koja je našem novinaru omogućila da dođe u posjed bočica s otopinom bojnog otrova, vidi se bočica jače i stabilnije otopine, koja se koristi za razrijeđivanje desetina manjih. Doktorica je ipak na kraju priznala da i ta otopina stoji u hladnjaku, no da je posve sigurna.
- Moram reći da ovo što ste rekli da ste došli u posjed bilo koje količine nervnog bojnog otrova je nešto što treba vrlo zabrinuti kao informacija. Ne samo one kod kojih je on na korištenju i čuvanju već i šire, smatra Laušić.
Na isti način kako smo došli do ove količine otrova, uz malo više truda mogli smo doći i do koncentrirane otopine, zaključio je Žada.
Cijeli prilog, uključujući i predaju opasnog sadržaja policiji, pogledajte u video prilogu.
-
Penava poručioNestao spomenik koji veliča četničkog vojvodu: "Tko god ga je uklonio, znao je da dolazimo po njega"
-
Jedna osoba mrtvaPolicija objavila detalje stravične tragedije u Kninu: 25-godišnjak tijekom zabave iz spavaće sobe donio ručnu bombu
-
Eksplozija u KninuFOTO Vatrogasac: "Prizor je bio strašan, možete zamisliti kako je kad bomba eskplodira u stanu"
