Kad bi se ti otrovi našli u krivim rukama posljedice bi bile katastrofalne. Došli smo u posjed snimke na kojoj je vidljivo da se otrovi čuvaju bez gotovo ikakve zaštite. I ne samo do snimke- naš novinar Ivan Žada došao je u posjed samog otrova.
Mnogi otkopavali automobile
FOTO Susjede zameo snijeg: Snažan vjetar rušio stabla i trgao krovove
Cijene idu u nebo
Svi ga jedu, a od cijene boli glava: Kad vide koliko košta u Beču, mnogima je muka
Nekima je dosta
Prijeti raspad koalicije, oglasio se HDZ
Iako je Žada opasnu supstancu na kraju sam predao policiji, vratimo se nekoliko mjeseci ranije, kada je priča zapravo počela - kako su se ampule našle u njegovim rukama.
Bojni otrovi međunarodnim su konvencijama zabranjeni u cijelome svijetu. Sintetiziraju se na samo nekoliko mjesta i pod strogim nadzorom prodaju se institutima koji se bave istraživanjima protuotrova. U Hrvatskoj se time bave na dva mjesta: u Laboratoriju atomsko-biološko-kemijske zaštite pri Ministarstvu obrane i u Institutu za medicinska istraživanja u Zagrebu. Program istraživanja ovog posljednjeg, financira NATO.
Bojni otrovi u Institut za medicinska istraživanja dolaze iz Švicarske, iz vojne ustanove koja ih sintetizira. Prijevoz i dostava pod najstrožom je fizičkom i tehničkom zaštitom. Jednako tako bi trebalo biti i na mjestu gdje se njime manipulira.
Otrovi se čuvaju pod ključem u kontejnerima, posebno pod ključem i s aktivnim ugljenom, a do njega može doći samo osoba s identifikacijom. Ne postoji elektronska zaštita i slično već važno samo ime i prezime i kod koga je ključ, objašnjeno je našem novinaru u Institutu.
- Sam objekt u kojem su pohranjena takva sredstva mora ući u skupinu visoko štićenih objekata sa svim sustavima koja omogućavaju takvu visoku razinu zaštite. To su tehnički sustavi, fizička zaštita, a možda je najvažnija procedura izuzimanja i korištenja bilo kakvih pa i mikronskih količina tih bojnih otrova, kaže Mate Laušić, stručnjak za sigurnost.
Institut za medicinska istraživanja gotovo da ne koristi ništa od fizičke i tehničke zaštite, ustanovio je Žada. Klimavi prozori, nigdje zaštitara, nigdje kamere.
Mate Laušić istaknuo je da su protokoli i evidencije korištenja otrova možda najvažniji u sustavu zaštite kako bi se na vrijeme uočio nedostatak i najmanje količine otrova.
- Evidencija o svakom manipuliranju s ampulama bojnog otrova se vodi i imamo ju unazad 30-40 godina, rekla je dr. Zrinka Kovarik iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada.
No, čini se da ili evidencija ne postoji ili se ne vodi na pravilan način jer je naš novinar uspio doći u posjed dvije manje količine bojnog otrova Tabun, a da to, sve dok ih sam nije obavijestio, u Institutu nitko nije znao.
Male količine supstanci do kojih je došao Žada, drže se u običnim hladnjacima bez ključa u nekoliko prostorija instituta. Svi zaposlenici u svakom trenutku nesmetano mogu doći do njih, a da to baš nitko ne može primjetiti. Objašnjavaju to time da se radi o manjim i po život bezopasnim količinama koje mi je doktorica Kovarik i sama pokazala.
Možda na dan kada je naša ekipa bila u Institutu tamo nije bilo ništa jačeg, no na amaterskim snimkama koje je snimila osoba bliska Institutu, i koja je našem novinaru omogućila da dođe u posjed bočica s otopinom bojnog otrova, vidi se bočica jače i stabilnije otopine, koja se koristi za razrijeđivanje desetina manjih. Doktorica je ipak na kraju priznala da i ta otopina stoji u hladnjaku, no da je posve sigurna.
- Moram reći da ovo što ste rekli da ste došli u posjed bilo koje količine nervnog bojnog otrova je nešto što treba vrlo zabrinuti kao informacija. Ne samo one kod kojih je on na korištenju i čuvanju već i šire, smatra Laušić.
Na isti način kako smo došli do ove količine otrova, uz malo više truda mogli smo doći i do koncentrirane otopine, zaključio je Žada.
Cijeli prilog, uključujući i predaju opasnog sadržaja policiji, pogledajte u video prilogu.