Što biste vi napravili u ovoj situaciji? Ljudi vas gledaju, šapuću, a vi molite Boga da vas zemlja proguta! 'Vidiš po pogledima ljudi, ali i znala sam i čuti kako govore joj kako neodgojeno dijete, da meni moj to napravi ja bi njemu ovo, ja bi njemu ono. a jednostavno ne možeš ništa, jer sve će ljudi krivo protumačiti', rekla je za Provjereno majka Biljana Labik. No što kad stvari izmaknu kontroli? 'Uzmeš je pod ruku i izneseš vani i taj dan se više ne pojavljuješ u trgovini jer nas je naravno sram!', jednostavno nam je objasnila Biljana. Rijetki su oni koji se barem jednom nisu zarumenili zbog nepodopština svog mališana. Tako ono, što se na malom ekranu može činiti simpatičnim, roditelje u stvarnosti dovodi do ludila. Pritom uspjeti ostati pribran, ne primijeniti visoki ton ili udariti po stražnjici, postaje pravi pothvat.
Mnogi još imaju uspomene iz klupa na gađanje kredom, povlačenje za uši, lupanje ravnalom po prstima pa čak i pljuske.
Stručnjaci i laici ne dijele mišljenja
'Bilo je situacija kada je dobila po guzi, ali to su uglavnom bile situacije kada je ona samu sebe dovodila u opasnost. Upozoriš je 55 puta, ali 56 put više nema upozorenja, jer ne pali', kaže majka. Psiholozima je ona stara da je batina iz raja izašla, apsolutno neprihvatljiva. 'Da je batina iz raja izašla onda bi batina u raju i ostala', kaže psiholog Gordana Buljan Flander. Tako tvrde stručnjaci, no laici ipak imaju malo drukčije stajalište. Nitko od njih nema traume zbog toga što su ponekad dobili svoje. Naime, većina nas, barem je jednom u životu prošla taj scenarij. Nerijetki će se sigurno prisjetiti da su ponekad i sami za kaznu išli ubrati šibu.
Jasno je da nasilje nad djecom, bilo emocionalno ili fizičko, u potpunosti neprihvatljivo u odgoju djece. No pitanje je, što sve danas podrazumijeva nasilje? 'Da vidim da je netko udario dijete malo po guzi, ne bih to uzela kao nešto čime je dijete ugroženo na način da ja kao nepoznata osoba moram reagirati', objasnila je Flander. Bombardirani informacija, opaskama socijalnih službi, roditelji su često zbunjeni, pitaju se jesu li loši roditelji i ne znaju kako reagirati. Tako se često dovedu u situaciju da se boje vlastite djece. No, postavlja se pitanje kako postaviti granice.
Prijetio majci da će zvati Hrabri telefon jer mu brani internet
28-godišnja Biljana, majka je dvoje djece. Matija ima 7, mala Tia tek dvije i pol godine i već sad, kaže, razlikuju se kao nebo i zemlja. 'S njim stvarno nisu bile potrebne neke velike kazne, znao je dobiti kazne, ali karakterom su jako različiti. Ona je jako tvrdoglava i to preko svih granica, dok je on jako razumno dijete i sve mu se da objasniti', priča Biljana. Već tada je bilo nam je jasno o čemu Biljana govori. 'Na sve ormare morali smo staviti zaštitu, sve stvari kojima bi se mogla ozlijediti su gore izvan dosega', kaže majka, a slično je i u kuhinji, jer se kanta za smeće nalazi na radnom stolu. 'Znala sam naći smeće po cijelom podu koje bi ona razbacala!', priča Biljana. Priznaje, ponekad ne zna što raditi, no isti pristup u odgoju primijenila je i sa starijim Matijom, ali isti s Tijom očito ne pali.
'Tia je u pravilu vrlo neposlušno dijete, sve radi kontra, što god ja kažem, ako joj kažem ne smiješ to jesti, ona će baš to učiniti. Ima tu neku obrnutu tehniku slušanja. Kažem joj tipa ne smiješ pospremiti igračke, ona ih pospremi, ali u principu ne sluša i dosta nam je teško, jer ona nije dijete koje će sjesti i poslušati te. Nju to uopće ne zanima', objašnjava Biljana. Tia još ne zna za tu mogućnost, no starijima je Hrabri telefon poznat pojam. Linija koja pomaže zlostavljanoj djeci, često je zauzeta i malo drugačijim pozivima. 'Rekao je mami da će nazvati hrabri telefon jer mu brani da koristi interent više od sat vremena na dan i on je to shvatio kao jednu vrstu emocionlanog zlostavljanja', prepričala je jednu zgodu Vesna Katalinić, koordinatorica savjetodavne linije Hrabrog telefona.
Paziti tuđu djecu - Sizifov posao
Mnogi pomisle, pa to su samo klinci, no nisu roditelji jedini koji vode bitku s djecom, a u školama su neki još slobodniji. Ne tako davno fizičko kažnjavanje u školama je bilo posve uobičajeno. Gađanje kredom, povlačenje za uši, lupanje ravnalom po prstima pa čak i pljuske mnogima su uspomena iz klupa. Toga kaže profesorica Štefanija Šoštarko iz OŠ Žitnjak, na sreću više nema. No, nažalost, nema više ni učiteljskog autoriteta. 'Ja sam se bojala i dobila bi packe ako nešto nije bilo u redu, a danas je to ne moguće, ne smiješ ni glas povisiti da se djeca ne uvrijede, a veliki je pritisak i roditelja', priča profesorica zemljopica. Mnogi to koriste i rade što ih je volja. Urazumiti kažu, tuđe dijete, ponekad je Sizifov posao.
Stručnjaci tvrde, sve se može riješiti razgovorom. Granice u odgoju trebaju postojati, a roditelji ih se, kao i učitelji, moraju dosljedno držati. Ukoliko dijete unatoč njima ne sluša, pokušajte se suzdržati od batina. Ako vam se ipak omakne pa udarite dijete niste automatski zlostavljač. Nastavi li vas dijete i dalje izluđivati, postoji još jedan trik - ignoriranje. Kažu da ovo uvijek pali, pa probajte. Osim nešto živaca, nemate što izgubiti, uostalom, što vam drugo preostaje?
