Odavno su prešli rub siromaštva: "Moja mirovina je 1614 kuna. Od toga 1200 plaćam najam plus režije..."

"Moj suprug je prije 25 godina operirao kičmu i na kirurškom stolu je zaradio bakteriju od koje je dobio osteomelitis", ispričala je Andrijana Puž iz Rukavaca pokraj Opatije.

Pročitajte i ovo Nova poskupljenja Težak udarac za one koji već žive na rubu siromaštva: "Od čega će živjeti ne znam, ali znam od čega će umirati" Okrutnost birokracije Sramotno: Odradili, mirovinu zaradili, ali je ne primaju i žive na rubu siromaštva - "To zna i godinama potrajati"

Osteomelitis ili upala kostiju četiri godine poslije dovela je do amputacije jedne noge ispod koljena. Ubrzo se isto dogodilo i s drugom nogom.

"On ima mirovinu invalidsku kao stopostotni invalid 1400 kuna, ja nemam nikakva primanja, sezonski ne mogu raditi, jer moram skrbiti o njemu. Jedino što on još ima taj dodatak na pomoć i njegu 500 kuna", kaže Arijana.

S primanjima od 1900 kuna na mjesec i brojnim medicinskim potrepštinama koje su im nužne zbog Draganove sklonosti infekcijama, obitelj Puž prisiljena je štedjeti i tamo gdje ne bi smjela.

"Štedimo gdje možemo, kupujemo na akcijama kao i većina. Moj suprug ne ide već tri godine na rehabilitaciju, jer ja moram biti s njim radi pomoći kod kupanja i kod tih rana, a nemam novaca za smještaj", požalila se Arijana.

S kolostomom u šumu po drva

Status njegovateljice donio bi im znatno veća primanja, no zahtjev joj je odbijen, jer njezin suprug može koristiti ruke. A taj čovjek s dvije proteze i 25 operacija iza sebe, drva za ogrjev prisiljen je posjeći i donijeti sam. Jer tako je jeftinije.

"Na dan mogu pola metra napraviti. Moram za 15 metara ići preko 30 dana. Kolostoma mi se odlijepi po dva, tri puta na dan jer se znojim, padam jer sam na protezama, u šumi padnem - svega se dogodi, svega. Ali čujte, metar drva je 400 kuna", kaže Dragan Puž.

"Moj suprug u ovom stanju ode sam i napravi drva za zimu, jer mi ih nemamo jednostavno s čime kupiti, što je tužno i žalosno. Ne možemo ništa osim tih osnovnih životnih potreba si uključiti u život", rekla je Arijana.

Na svaku kunu pazi i umirovljenik Miroslav Paradžik: "Moja mirovina je sada zadnja bila 1614 kuna. Od toga 1200 plaćam najam plus režije."

Žalosno je, kaže, da mu s 34 i pol godine radnog staža tetke moraju priskakati u pomoć. Iako je zagazio u sedmo desetljeće života, za poslom stalno traga: "Snalazimo se, što ja mogu? Uvijek sam u pokretu po gradu i uvijek nađem nekog privremenog posla. Što god zaradim obavezno gledam da imam za hranu. Prvo mi je napuniti frižider".

Život s mirovinom manjom od 1000 kuna

Isti prioritet ima i više od 180 tisuća umirovljenika u Hrvatskoj, čija je mirovina manja od 1000 kuna.

''U evidenciji Caritasa zagrebačke nadbiskupije imamo oko 1500 nositelja prava, a zajedno s članovima njihovih obitelji je oko tri tisuće korisnika'', rekla je voditeljica Caritasa, Ana Juratovac.

Najčešće su to, kaže, samci i umirovljenici koji zbog niskih mirovina nisu u stanju osigurati osnovno za život. ''Ima i obitelji s više djece i samohranih roditelja, osoba s invaliditetom i drugih skupina'', dodaje Juratovac.

Socijalna samoposluga Caritasa potpuno ovisi o donacijama i najčešće su to prehrambeni proizvodi i higijenske potrepštine

Zagrepčani mogu donirati u dvije socijalne samoposluge, a diljem Hrvatske u njih 15.
 

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr