U petak je točno tri godine od razornog potresa na Banovini kojeg taj kraj itekako pamti. Pomaci se vide, ali ne dovoljno. Kakva je sitacija danas u potresom pogođenom području donosi reporterka Dnevnika Nove TV, Matea Ćorić Brunović.
"Kada dođe noć, one more koje sam imala i scene koje su se dogodile, sam preko noći ponovno proživljavala. Sad su mi ti snovi fokusirani na to što je bilo, ali nekako sad je on sa mnom! Sad štitim njega da on ne doživi to što sam ja doživjela", kaže Gabrijela Jukić iz Petrinje.
Zbog sina se, kaže, danas bori da zaboravi kako je prije tri godine, četiri sata ostala zarobljena u zgradi ispod ruševina.
Pročitajte i ovo
"Drago mi je što se obnavlja, ali mislim da za mene ta zgrada nikad neće biti obnovljena. Već sad me hvata jeza kad se sjetim da će jednog dana biti obnovljena i da ćemo se ponovno vraćati u nju. Ulazila sam unutra još kad nije krenula obnova i morala sam odmah izaći...", kazala je Gabrijela, a na pitanje hoće li se moći vratiti na radno mjesto odgovara:
"Mislim da hoću, ali sad trenutno ne".
Dijelovi Petrinje i dalje izgledaju kao iz filmova katastrofe, ali mogu se vidjeti i čuti radovi. U Banovini su izgrađene 203 kuće. Ivanova obitelj uskoro iz kontejnera seli u novi dom.
"Tri godine su prošle. Meni je normalno da prelazimo u svoju kuću, nije to sad nešto posebno. Bilo je i vrijeme da bude gotovo. Čim se unutra sredi namještaj, čim on dođe, odmah selim", kaže Ivan Davidović iz Petrinje.
Pročitajte i ovo
Još čekaju namještaj i nadaju se useljenju za koji dan, ali taj 29. prosinca neće nikada zaboraviti.
"A osjećaji su onako... uvijek je neka bojazan u nama, ali dobro, sad sam sigurnija ovdje. Ne bojim se više toliko. Slušaš na televiziji da se ponovio potres nakon toliko godina pa onda mislim da neće valjda", kaže Petrinjka Maca Davidović.
A Miri se od potresa ruke tresu i povremeno pada u nesvijest.
"Pune tri godine su prošle, ne smijem se ni sjećati svega. Imala sam nepokretnu majku koja je bila na krevetu. Legla sam na nju pa sam dobila i ja, i od tada imam probleme sa glavom i sa svime. Ona je poslije potresa živila 18 dana, 17. siječnja je umrla", ispričala je Mira Zlonoga iz Majskih poljana.
Pročitajte i ovo
Tri godine se nema gdje tuširati. Cijeli svoj život, kaže, morala je preseliti u ovaj mali prostor, ali zahvaljući dečkima iz Dinama koji joj grade kuću - uskoro će se to promijeniti.
"Oni su mi u srcu, svi Dinamovci, taj osjeća vam ne mogu opisati kako je kad se oni pojave tu na vratima. Neki me zovi mati, neki prijateljice, ali svi su to vršnjaci moga sina. To su za mene moja djeca", dodaje Mira Zlonoga.
Na nekim ruševinama danas se djeca igraju.
"Strašno je bilo to za vidijeti. Kao da je netko istresao u dvorište materijal i nemaš ništa, samo urušeni materijal. Kažem hvala Bogu pa smo ostali živi, nikog nije zakačilo ništa", kazao je Ilija Cvitić iz Majskih poljana.
Pročitajte i ovo
Okrio je i što si želi u 2024. godini.
"Neku pozitivu, što drugo", zaključio je.
Pozitivno je da je nakon više od 60 godina u Majske poljane, selo do Gline, stigla javna rasvjeta. Ali ni to nije prošlo bez problema jer su neki dijelovi i dalje u mraku...
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.
