Prisustvovali ste mnogim festivalima i konferencijama sličnima Danima komunikacija, izvan Hrvatske i često u usporedbi s njima hvalite Dane komunikacija. Po čemu su Dani komunikacija bolji?
Pročitajte i ovo
Po svemu. Malo se šalim. Na ovim prostorima imamo kompleks i mislimo da je vani sve bolje. Pa nije. Imamo jako puno kvalitetnih ljudi, kvalitetnih projekata i kad se negdje pojavimo, ljudi znaju ustati i slušati. Jedno od takvih događanja su Dani komunikacija, prvenstveno mislim na program koji je izuzetan. Tu mislim i na organizaciju. To ne govorim samo ja. To govore naši govornici koji dođu i hvale. Oni idu po svim festivalima. Kažu da je to jedan od boljih festivala po programu na kojem su bili. Mogu ići na bazen, mogu se šetati po Rovinju, ali oni ostanu u dvorani i slušaju predavanje. Kažu da su predavači fascinantni i da su inspirativni. Mislim da je najveća vrijednost program. Bili smo nedavno na jednoj konferenciji u Švicarskoj, a kad smo došli, oni nisu znali koje imamo kotizacije, a da smo možda nešto važni, pa su nam dali sve narukvice koje su imali jer nisu znali za što imamo kotizaciju. I organizacijski su ti festivali lošiji od naših, a mi si tražimo dlaku u jajetu, možda smo prekritični, a to je možda i nešto kulturološki. Mnoge zemlje rade imidž od svojih zemalja pa mi mislimo da je tamo sve super, ali često dođemo tamo i neugodno se iznenadimo. Čast iznimkama, ali naš je festival vrhunski u svakom pogledu.
Koja je razlika u komunikacijama kojima se bavite u posljednjih deset godina i kakvu joj budućnost predviđate?
Digitalna komunikacija prije deset godina bila je tek u počecima. Bilo kakva komunikacija bazira se na tome da imate ciljanu skupinu kojoj se obraćate, imate poruku koju želite prenijeti i medij. Kako se civilizacija razvija, tako se razvijaju i komunikacije. I dalje imamo ciljanu skupinu, i dalje imamo poruku. Samo se u biti medij mijenja i mijenjaju se potrebe ljudi. Tako da mislim da je ta komunikacija i prije deset godina bila dosta slična kao što je i danas, samo se medij mijenja, postaje sve kompleksniji. Prognozirali su da će neki mediji nestati, a mediji se samo množe i dolaze nekakvi novi medij. Mislim da će budućnost te industrije biti uvijek dobra zato što će uvijek biti ciljana skupina, uvijek će biti neka poruka koja se treba prenijeti. Mi ćemo samo morati preoblikovati našu industriju, što se u pravilu danas događa prvenstveno zbog društvenih mreža. Ali baza oglašivačke industrije manje-više uvijek je ista.
Imamo primjer, što se tiče digitalnih komunikacija na društvenim mrežama, konkretno na Facebooku, postoje algoritmi koji sami odlučuju koju će objavu boostati, a tvrtke, vlasnice pojedinih stranica na Facebooku spremne su im prepustiti odluku na koji će post potrošiti novac kako bi ga boostale. Kakva je budućnost poslova u digitalnim komunikacijama, ako već prepuštamo odluku algoritmu na što da potroši novac tvrtke na društvenoj mreži?
Mislim da će umjetna inteligencija puno toga zamijeniti u životu. Već danas mijenja, samo mi toga nismo toliko svjesni. Kompletan Google bazira se na umjetnoj inteligenciji. Kad vi upišete isti pojam kao i ja u Google na svojim uređajima, dobit ćemo različite rezultate. To je ustvari dobro jer će se mijenjati i one neke mehaničke radnje koje i ne moramo raditi. Uvijek kažem da će kreativnost i pamet ostati u našim rukama i mislim da se mi ljudi ne moramo bojati umjetne inteligencije, nego bismo samo trebali to koristiti na pametniji način, da nas zamijeni tamo gdje mi ne želimo raditi, kao i bilo koji drugi strojevi. Prije su naše bake prale veš na potocima, a danas to nikome ne pada na pamet. Nije zbog toga propao svijet ili svemir. Jako se puno u digitalnom oglašavanju već koristi umjetna inteligencija i mislim da je to jako dobro. Vrlo često ta računala nauče to bolje nego što nauče ljudi i u biti upravljaju našim novcem, dobro, jednako, ako ne i bolje.
Rekli ste u jednom intrevjuu da vam je plan da nemate plana. Zapravo, to je dijametralno suprotno od onih uputa ''uspješnih'' koje čitamo i koji naglasak na uspjehu stavljaju upravo na plan, i govore – ako nešto želite napraviti kako morate imati plan. Stoga je vrlo zanimljivo čuti nekoga tko je uspješan kao Vi, a govori da je ''plan da nema plana''. Kako to funkcionira?
To je plan. Plan da nemam plana je plan. Ja jako vjerujem u plan. Rijetki su slučajni uspjesi. Iza svakog uspjeha je trud, radi, beskonačan plan, ciljevi itd. Ovo kod mene je odmak od rutine. Prošle godine uzela sam studijsku godinu od posla, čisto da bih se maknula od rutine, otvorila druge poglede u glavi. Kad ste stalno u nekoj rutini, cijelo vrijeme hvatate rokove i ne možete kreativno misliti. Plan je bio da se odmaknem od rutine i da otvorim neke resurse koje ne bih mogla za vrijeme operativno tako puno posla. Za vrijeme te godine dogodile su se razne ideje u mojoj glavi koje ću ove godine razraditi. Kažem da nema plana zato što još nisu postale konkretne. Ako postanu konkretne, budite sigurni da ću imati plan. Vjerujem u plan i mislim da se neće dogoditi ni kupnja namještaja ako nemate plan.
Svi pričaju o Vašoj velikoj energiji. Otkud ona dolazi?
Vjerojatno je nešto u genetici, a vjerojatno nešto u tome što cijeli život radim ono što volim i ono što želim, što je možda još i važnije. Nisam imala priliku ili nesreću da moram raditi puno toga ili nešto što ne želim. Mislim da kad radite na nešto što volite i želite, to vas ispunjava i kao zatvoreni krug daje vam dodatnu energiju. Jer uvijek za sve što radim imam cilj i imam plan, imam želju, imam volju i to mi ništa nije teško. Možda to onda izgleda kao da imam puno energije. Možda za neke stvari ne bih imala toliko energije. Možda da me netko procjenjuje u nekom drugom području koje mi nije tako atraktivno, možda bi moja energija bila niža. Ispunjava me to što radim i onda mi ništa nije teško.
