"Njemački gospodarski milje koji se bazira i na psihologiji štednje ima vrlo jednostavnu matematiku koja se vidi i sad u uvjetima koronakrize. To je 5 godina štednje, ako zarađuje 100 tisuća eura godišnje na razini pojedinca ili obitelji, stave 20 tisuća na stranu. Dakle, šestu godina imate 100 tisuća eura ili bilo koje druge novčane jedinice koje omogućavaju da u uvjetima krize radite ono što je tada jako bitno.
Američki model funkcionira donekle drukčije, taj kompetitivni model, sa 100 dolara zarađuje, troši 99,5 dolara. Međutim na ovim meridijanima dugi niz godina primjenjujemo jedan model koji dolazi iz klase Petrice Kerempuha. Zarađujemo 100, trošimo 120, onih 20 ću zaraditi u sljedećoj godini", rekao je Nikola Nikšić, poslovni savjetnik.
Prihodi su poduzeća od 2015. do 2019. godine porasli tek nešto više od 1 posto. Rashodi su rasli i manje od toga, pa se nešto sitno poboljšala rentabilnost. Zarada prije kamata i poreza u tom je razdoblju porasla s 4 na 5,5 posto i dalje na skromnu razinu. To znači da tvrtke imaju problema s operativnim poslovanjem. Stoga nije čudno što su dugoročne investicije lani u odnosu na 2015. pale 11 milijardi kuna. Bez investicija nema razvoja.Iz tog razloga nikoga ne bi trebala čuditi to što smo ekonomski pretposljednji u EU. Jedina je dobra stvar smanjenje kratkoročnih obveza prema bankama i to čak 22 milijarde kuna.
Propuštena prilika
"Poduzeća su izbjegavala iskoristiti priliku da se pripreme za jedan novi ekonomski ciklus. Držimo se postojećeg modela, koristimo propulziju koja se dešava u ekonomskom okruženju, razvijamo i možda jačamo sustave prodaje optimiziramo poslovanje i dočekat ćemo vjerojatno takvu nekakvu dugu i sretnu budućnost", kaže Nikšić.
Nažalost, takve budućnosti nema. Pri tome činjenica da je država skupa, troma, birokratizirana nije ključna stvar koja određuje uspjeh poslovanja.
"Poslovanje poduzeća se fokusira na dva segmenta, to je sposobnost segmentacije tržišta i sposobnost diferencijacije. Prema tome, prepoznavanje potreba na tržištu i stvaranje potreba na tržištu. To tržištu koje više nije lokalno nego ekstremno globalno, jedan moj kolega bi rekao na zemaljskoj kugli pa i šire. S druge strane sposobnost diferencijacije, stvaranje tog ambijenta neupitnosti kroz proizvode i uslugu. U principu na takav način znaju pronaći svoje tržišne niše gdje onda mogu kroz ekonomske napore koji se reflektiraju kroz troškove ostvariti adekvatnu korist", dodao je Nikšić.
Problem je i to što kratkoročni probici odnose pobjedu nad dugoročnom održivošću. Premalo poduzeća planira gdje će biti i što želi postići barem u srednjoročnom razdoblju. Zato se ne mijenja niti omjer onih koji su na dobitku i onih na gubitku. U 2015. i 2019. godini od 137 tisuća poduzeća za koje su dostupna godišnja izvješća, s dobiti ih je poslovalo 64 posto, s gubitkom 36 posto.
"Ono što u toj populaciji treba voditi računa jest da je 30 tisuća poduzeća bez zaposlenih i to su najveći gromobrani gubitaka, to su poduzeća koja su po sili vremena ostala aktivna, u stvari generiraju gubitke, ona su aktivna formalno-pravno, ali nisu tržišno aktivna. Imamo jednu interesantnu populaciju od 20 tisuća subjekata koji djeluju s jednim zaposlenim, to je 'one man show', koju treba posebno tretirati te su to u većoj mjeri intelektualne usluge koji pokazuju specifične rezultate poslovanja, ali realno po svom obujmu poslovanja kad gledamo kroz prihode nisu značajna komponenta gospodarskog sustava", rekao je Nikšić.
Potencijal rasta
Možda je najporazniji podatak onaj o prosječnome udjelu izvoza u poslovnim prihodima – on iznosi skromnih 20 posto i taj se postotak godinama ne miče. Dijelom i zato što su menadžerska znanja manjkava. No, nije sve tako crno, kaže naš sugovornik.
"Danas je najznačajnija komponenta gospodarskog sustava po ovoj novoj klasifikaciji tko su velike, srednje, male i mikro tvrtke. To je 12 tisuća subjekata malih poduzeća. Po čemu su ona bitna? Bitna su po tome što se tu uočava najveći potencijal rasta i razvoja.
To će biti poduzeća koja će dosezati sve veću razinu većih malih poduzeća i prelazaka u srednja poduzeća i prema njima će trebati, osim samostalnog njihovog djelovanja i onoga što moraju kao poduzetnici raditi, država i gospodarske institucije pokrenuti posebnu pažnju, brigu i skrb, jer to su poduzeća koja mogu u značajnoj mjeri rasti, mogu u značajnoj mjeri osigurati rast izvozne komponente i mogu u značajnoj mjeri osigurati prostor za povećanje radnih mjesta, zapošljavanja novih“, Nikšić.
Zaključno, poslovni sektor čeka ozbiljna transformacija, jer osim u onu financijsku, u nove poslovne modele, novi način upravljanja, inovacije i razvoj novih proizvoda i usluga, nisu ni zagrebli.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!
