Galerija
Jednog siječanjskog jutra kad je nakon jutarnje kave otišla u štalu namiriti svojih 45 krava, donijela je hrabru odluku. Odluku koja će joj zauvijek promijeniti i olakšati život.
Zorini roditelji nikada nisu vozili aute. Bio je to skup sport koji si je pedesetih malo tko mogao priuštiti. Išao si ili pješke ili biciklom, a Zorin je stric kao jedini vlasnik auta u obitelji imao čast razvoziti ih kad god i gdje god je trebalo.
"Ni sama ne znam točno zašto sam čekala do 62. da upišem autoškolu, ali odlučila sam se u zadnji tren. Žao mi je da nisam ranije donijela tu odluku", rekla je Zora Brozinović.
Polaznici moraju odvoziti minimalno 35 sati da bi smjeli izaći na ispit. Ova odluka donesena je zbog najmlađih polaznika, onih koji odmah s 18 sjedaju za volan. Tako je ovih nužnih 35 sati iznimno za njih zapravo udvostručen broj njihovih godina, od čega je 36. sat upravo vozački ispit.
"Da sam upisala autoškolu 30 godina ranije možda bi vozila neki kamion ili tramvaj čak", kaže Zora.
Kažu nam iz autoškola, neslužbena je praksa da polaznici iznad 40. godine odvoze jednak broj sati koliko su stari prije izlaska na ispit. Po toj računici, Zora je prije susreta s ispitivačem trebala odvoziti barem 62 sata, no ona je odvozila je svega 35 sati.
"Bavljenje poljoprivredom iziskuje da sjednu prije za volan i samim time brže stječu vještinu upravljanja vozilom i dođu nam malo bolje spremni u autoškolu nego ostali kandidati", kaže Igor Makar, instruktor.
Bila je među prvim ženama u selu koje su počele voziti traktor, hvali nam se Zora. Već 30 godina uzlazi i silazi sa svoje mašine.
"Pa Zora se mučila na početku malo s kretanjem unazad. To je bio mali problem jer traktor ide samo naprijed", dodaje Makar.
Polaznicima u trećoj životnoj dobi vidno je polje uglavnom suženo, a refleksi oslabljeni. Zbog toga sporije reagiraju na prometne situacije. Najveći je problem, ipak, usvojiti motoričke vještine.
"Zbog te smanjene koordinacije pokreta, njima je teško uloviti pravac. Okreću kolo upravljača kao da dodaju pa to kad treba vrlo brzo okrenuti iz jednog manevra smiješno ispadne", rekla je Mirjana Mihoković, vlasnica autoškole i instruktorica.
"Ja sam u autu tiskala jako i gas i sve zbog naviknutosti vožnje traktora", govori Zora.
Krajem 2020. godine u Hrvatskoj je registrirano dva milijuna i tristo tisuća vozača. Od toga je za volanom 750 tisuća vozača starijih od 55 godina.
"Uvijek je mislila da griješi, ali nije griješila", kaže Mile Brozinić, suprug.
Ispitni sat vozila je bez greške. Sve do ulaska na poligon gdje je na pješačkom prijelazu biciklistu oduzela prednost. No, drugi put biciklist nije naišao, pa je Zora postala jedna od dva milijuna registriranih vozača.
"Na povratku kući sam vikala unuki "daj mi čašu vode". Oni su tražili "daj mi uvjerenje da ga slikamo", a ja sam govorila "dajte mi čašu vode" jer bilo je užasno vruće, ne mogu doći do riječi", rekla je Zora.
Zbog prvog auta u kući, sretniji od novopečene vozačice je samo njezin suprug Mile jer će ga njegova Zora sada moći razvoziti gdje god i kad god zatreba.
"Poljubio sam je, imao sam onda priliku da je poljubim", dodaje suprug Mile.
Brozinići od sada u svojem autu mogu brže i češće dopremati mlijeko kojim se prehranjuju već 44 godine. Dok je u urbanim sredinama auto često komocija, u selima je on nužnost.
Tako će Zora sada konačno moći sama razvoziti unuke na sportske aktivnosti, ali i supruga.
"Nikud ne putujem, di god idem voze me kao kralja. Dok sam bio mlađi, nisam imao uvjete, a sad kad sam stariji, sad mi ne treba", kaže Mile.
Tko češće griješi? Mladi ili stari
Najčešće se upravo žene odlučuju za kasniji polazak u autoškolu.
"Nakon što odrade neki period s djecom, izganjaju karijeru, onda se desi ili nešto sa suprugom, nekakva bolest, auto je u garaži", govori Mihoković.
Vožnju je položila od šale, ali propisi još uvijek pomalo zapinju. Ispit iz propisa polagala je četiri puta. Sve je to nešto njoj bilo čudno.
"Kad sam položila sam držala volan ovako s obadvije ruke i da mi ne pobjegne, nisam se mogla okrenuti nigdje", rekla je Zora.
Sa starijim polaznicima trebati raditi sporo i puno. Uglavnom je to više od 60 odvoženih sati prije izlaska na ispit. Jedan tjedan nauče vježbu na poligonu, a već idući tjedan se ničega ne sjećaju. Teško im je skinuti pogled s mjenjača, a još teže istovremeno pratiti i prometne znakove i ostala vozila. Zato Zorin auto misli za nju - vozi automatika.
"Kad gledate prometne nesreće po starosnoj dobi, oni vam uzrokuju jako malo prometnih nesreća, nekakvih devet posto od ukupnog broja", kaže Mihoković.
Razlog tome, kako kaže instruktor Makar, je što su svjesniji u prometu, ne srljaju kao bez glave i razmisle bolje u nekim kritičnim situacijama.
Zorica kaže da nikoga nije strah ući s njom u vozilo. Njezin joj je život za vozačkim mjestom ipak najdragocjeniji i zato pazi. Ne voli, dodaje, kad se u vožnji psuje ili razgovara na telefon.
Vlasnica autoškole kaže kako je Zora ponos svog mjesta, supruga i obitelji te da može biti samo poticaj za sve nas.
"Neka je ona samo sretna i to mene čini sretnim isto", dodaje suprug Mile.
Trebale su joj 62 godine i jedno obično jutro u štali da konačno shvati.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
