Tko tu kome prodaje maglu

Kad Vlada zaprijeti svi se prave da je problem riješen

Piše Jastra Ilić, 15. rujna 2009. @ 12:36

U prvih pola godine javna poduzeća su uštedjela oko milijardu i 300 milijuna kuna, a prosječno vrijeme plaćanja sada iznosi 61 dan. Pravo ozračje optimizma reklo bi se, koje za čudo, nitko od čelnih ljudi prozvanih tvrtki nije htio prokomentirati. Kako je moguce da su HEP, Vjesnik, Hrvatske ceste ili HŽ u samo 10 dana od postavljanja Vladinog ultimatuma uspjeli pokriti milijunska dugovanja?

'Dugoročna dugovanja HŽ infrastrukture su 2,059 milijardi kuna. Uz to, s obzirom na kaotično stanje koje vlada u našoj infrastrukturi išlo se na podizanje jos 27 milijuna eura kredita koji će doći na naplatu 2011. godine. Osim toga, imamo oko 700 milijuna kumuliranih zaliha koje u mnogome otežavaju likvidnost poduzeća', pojasnio je Nikola Rubčić iz Nezavisnog sindikata infrastrukture HŽ-a.

Šuker ima svoju računicu

Nevjerojatno da unatoč ovakvim podacima, ministar Šuker može izjaviti kako ukupne nepodmirene obveze svih prozvanih poduzeća iznose ne više od dvije milijarde kuna?!

Jedan od generatora opće nelikvidnosti je i HEP kojeg je ministar Polančec prije 10-ak dana istaknuo kao pozitivan primjer promjena na bolje. HEP se od posljednjeg rebalansa proračuna zadužio ukupno 93 milijuna eura i rok plaćanja obveza skratio na 70 dana. Dubravko Čorak iz Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata ističe: 'Neplaćene dospjele obveze prema dobavljačima 31. prosinca 2008. bile su milijardu i 88 milijuna. 30. lipnja su te neplaćene, a dospjele obveze, bile 637 milijuna kuna. Danas, na dan 1. rujna, one su svedene na 470 milijuna kuna'.

Afere i dalje izlaze u javnost

Sve bi izgledalo obećavajuće da u javnost nije izašla nova afera čelnog čovjeka Ivana Mravka koji je HEP oštetio za 300 milijuna kuna. U isto vrijeme ministar Kalmeta oštro tvrdi: 'Državna i javna poduzeća nisu kriminalne organizacije, tamo ima puno marljivih ljudi koji dobro rade svoj posao'. Na žalost, oni čelni očito nisu među njima. No, ni to nije dovoljno da se recimo odluči pročešljati sve ugovore javnih tvrtki u posljednjih 5 godina. O takvim stvarima se ne razmišlja. Kao niti o alternativnom rješenju ogromnih dugova javnih poduzeća. Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata pojašnjava da je sindikat već dao prijedlog kako pokušati kompenzirati dugove: 'Preko FINA-e da se vidi tko je tu kome dužan, da se ti dugovi prebiju. Jer možda imate pet tvrtki koje, kad bi jedne drugima ustupile svoja dugovanja, odnosno potraživanja, možda bi se došlo na nulu'.

U javnim poduzećima izredalo se na tisuće ljudi, a rezultati su uvijek isti. Očito je da s njima nešto sistemski ne valja. Ovaj začarani krug mora se vlasnički, operativno i kadrovski restrukturirati no, Esad Čolaković, glavni menadžer CROMA, se pita: 'Mislite li da ova Vlada to može napraviti? Može bilo koja. Mislite li da želi to napraviti? E, to je sad već teško pitanje'.

Nema političke volje

Vlada plaća vrlo skupu školarinu metodom improvizacije, pokušaja, pogrešaka i otužnih bilanci u javnom sektoru. Potrebna iskustva mogu se dobiti besplatno iz primjera razvijenih europskih ekonomija. Tako je udruženje menadžera CROMA, prije više godina, donijelo deklaraciju o korporativnom upravljanju u javnom sektoru. Nekoliko prilično jednostavnih mjera iznijeli su i premijeru Sanaderu i Račanu prije njega. Odgovor nikada nisu dobili. Čolaković ističe: 'Između ostalog predlagali da se nužno moraju direktori u tim tvrtkama birati institutom javnog natječaja, da se mandat kalendarski pomakne najmanje za godinu dana, idealno za dvije godine u odnosu na kalendar redovnih parlamentarnih izbora ili izbora organa lokalne samouprave'.

Ovako funkcionira primjerice jedan Deutsche Telekom. Ovaj gigant u većinskom vlasništvu države, konstantno je uspješan bez obzira na političku garnituru. U Hrvatskoj su javna poduzeća u funkciji usluživanja političke garniture. Vjerojatno zato ni ne smeta što unutarnja revizija svake godine konstatira niz nepravilnosti u njihovu poslovanju. Ne smeta ni kada u javnost izađu skandali i malverzacije. Vlada sve to gleda, a kada se situacija usije, postavi ultimatum s kojim se privremeno poboljša likvidnost u državi.

Nelikvidnost usporava gospodarsku aktivnost

Medutim, Jelenu Budak s Ekonomskog instituta puno više brine što su dugovi ugovaranja poslova prisutni, ne samo u javnom, već i u privatnom sektoru: 'Znači ako na duge rokove plaćanja koji su ugovorena još dođe do kašnjanja plaćanja, onda to doista usporava gospodarsku aktivnost i posebno pogađa mala poduzeca'. No, Vlada očito ne razmišlja dugoročno, jer da je tako sve bi poduzela da restrukturira javna poduzeća. Ista ona koja su generatori nelikvidnosti. No to bi ipak bilo malo licemjerno s obzirom da niti država ne poštuje rokove plaćanja. Ipak, hvala Bogu na ultimatumima, jer taman kad pomislimo da više nema adekvatnog rješenja, Vlada zaprijeti i svi se prave da je problem riješen.

Emisiju Novac gledajte nedjeljom, u jutarnjem programu Nove TV.