"U aktualnim spekulacijama o tome što sve kriza vlade donosi i odnosi, postavljeno je i pitanje koliko je važeći međudržavni energetski sporazum Srbije i Rusije. Taj dokument, koji je u Moskvi 25. siječnja potpisao ministar infrastrukture Velimir Ilić i to u nazočnosti ruskog i srpskog državnog vrha - predsjednika Putina i Tadića, premijera Koštunice i pobjednika na nedavnim predsjedničkim izborima Dmitrija Medvedeva - podržale su sve političke stranke, osim Liberalno demokratske partije (LDP) Čedomira Jovanovića", podsjeća "Politika".
Pročitajte i ovo
U tekstu se dodaje kako "protiv plinskog aranžmana, odnosno prolaska "Južnog toka" preko Srbije, nije bio ni ministar gospodarstva Mlađan Dinkić, čelnik stranke G17 Plus. Njegove su se zamjerke odnosile na dio naftnog aranžmana, odnosno, po njegovoj ocjeni, "nedopustivo nisku cijenu" za 51 posto vrijednosti Naftne industrije Srbije ( NIS), za šta ruski "Gazprom" nudi 400 milijuna eura u gotovini.
Rusija i Srbija potpisale su krajem siječnja energetski pakt kojim će se Srbiji omogućiti priključenje na novi ruski plinovod koji ide prema južnoj Europi, a ruskom plinskom monopolistu i najvećem svjetskom proizvođaču plina Gazpromu kupnja kontrolnog paketa srpske naftne kompanije.
Bivši srbijanski veleposlanik u Hrvatskoj i član Foruma za međunarodne odnose Milan Simurdić rekao je za "Politiku" da su pretjerane ocjene da je energetski sporazum između Srbije i Rusije nevažeći zato što je pala vlada ustvrdivši da "taj energetski sporazum može biti nevažeći samo ako ga Skupština Srbije, odnosno zastupnici u budućem sazivu, ne ratificiraju". "Ali, ako se ima u vidu da su ga podržale gotovo sve političke partije osim spomenutog LDP-a, ne treba očekivati veća iznenađenja", smatra on.
Simurdić, međutim, upozorava na to da se zbog novonastale situacije cijela stvar u vezi s ratifikacijom može otegnuti. "Politika" dodaje da upućeni u slučaj prodaje srpske naftne industrije očekuju da će idućih dana energetski sporazum mnogi eksploatirati u predizbornoj kampanji, pri čemu bi najglasnija mogla biti pokrajinska vlast u Novom Sadu, koja se grčevito bori dobiti dio novca od prodaje NIS-a, koji se nalazi na njihovu teritoriju.
