U posljednji dvadeset godina broj cilindara se smanjio za pola, što je donijelo i prednosti i mane


Zlatna vremena najskupljeg automoto sporta odavno su prošla, tako misle mnogi, koji u današnjim utrkama ne pronalaze dovoljno akcije u smislu prestizanja, a nema ni onog iskrenog rivalstva dvojice vozača koje nije bilo napravljeno kako bi se dospjelo u medije. Međutim, jedna od najvećih zamjerki ide zvuku motora.

Vezani članci Slika nije dostupna Ako ste mislili da ste zaboravili na Chucka Norrisa, griješite, on može jedino zaboraviti na vas Slika nije dostupna Ovako je Ford Amerikance ostavljao bez teksta!

Ferrari je u prvoj polovici devedesetih godina koristio V12 sa zapremninama od 3,5 i 3,0 litre, proizvodio je 700 KS i vrtio se na 15, odnosno na 17 tisuća o/min. Prema mnogima to je bilo najbolje razdoblje Formule 1, ako gledamo zvuk i dramu u svakoj utrci, a moramo priznati da se teško ne složiti sa zagovornicima te teorije, nakon što pogledate Jeana Alesija kako juri u modelu 412 T2.

Već 1996. Ferrari je počeo koristiti motor s 10 cilindara, a jednak pristup je primjenjivao puno desetljeće. U tom periodu trkaćim stazama vladao je veliki Schumacher koji je upravljao najbržim bolidom u povijesti prestižne organizacije. Za upravljačem bolida F2004 postavio je brojne rekorde na poznatim stazama, od kojih su oni na primjerice Hungaroringu ili u Bahreinu aktualni i danas.

Od 2006. svi natjecatelji su morali koristiti V8 motore s maksimalnim obujmom od 2,4 l i minimalnom težinom od 95 kg. Ferrari je svoj nazvao Tipo 056 i u vlastite ga je bolide ugrađivao do 2013. Maksimalan snaga bila je 735 KS, a vrtio se do suludih 19.000 o/min. Uz pomoć tog motora Kimi je stigao do svojeg naslova prvaka 2007.

Posljednje tri godine FIA je zbog privlačenja novih partnera odlučila dodatno smanjiti motore koji su sada 1,6-litreni V6 turbo benzinci limitirani na 15.000 o/min.
Sva četiri Ferrarijeva motora poslušajte u video klipu u prilogu, a nakon toga u anketi kliknite na onaj koji vam najbolje zvuči.