U posljednji dvadeset godina broj cilindara se smanjio za pola, što je donijelo i prednosti i mane


Zlatna vremena najskupljeg automoto sporta odavno su prošla, tako misle mnogi, koji u današnjim utrkama ne pronalaze dovoljno akcije u smislu prestizanja, a nema ni onog iskrenog rivalstva dvojice vozača koje nije bilo napravljeno kako bi se dospjelo u medije. Međutim, jedna od najvećih zamjerki ide zvuku motora.

Ferrari je u prvoj polovici devedesetih godina koristio V12 sa zapremninama od 3,5 i 3,0 litre, proizvodio je 700 KS i vrtio se na 15, odnosno na 17 tisuća o/min. Prema mnogima to je bilo najbolje razdoblje Formule 1, ako gledamo zvuk i dramu u svakoj utrci, a moramo priznati da se teško ne složiti sa zagovornicima te teorije, nakon što pogledate Jeana Alesija kako juri u modelu 412 T2.

Već 1996. Ferrari je počeo koristiti motor s 10 cilindara, a jednak pristup je primjenjivao puno desetljeće. U tom periodu trkaćim stazama vladao je veliki Schumacher koji je upravljao najbržim bolidom u povijesti prestižne organizacije. Za upravljačem bolida F2004 postavio je brojne rekorde na poznatim stazama, od kojih su oni na primjerice Hungaroringu ili u Bahreinu aktualni i danas.

Od 2006. svi natjecatelji su morali koristiti V8 motore s maksimalnim obujmom od 2,4 l i minimalnom težinom od 95 kg. Ferrari je svoj nazvao Tipo 056 i u vlastite ga je bolide ugrađivao do 2013. Maksimalan snaga bila je 735 KS, a vrtio se do suludih 19.000 o/min. Uz pomoć tog motora Kimi je stigao do svojeg naslova prvaka 2007.

Posljednje tri godine FIA je zbog privlačenja novih partnera odlučila dodatno smanjiti motore koji su sada 1,6-litreni V6 turbo benzinci limitirani na 15.000 o/min.
Sva četiri Ferrarijeva motora poslušajte u video klipu u prilogu, a nakon toga u anketi kliknite na onaj koji vam najbolje zvuči.