Ne očekujte superautomobile, sredovječni Amerikanac sve je samo ne uobičajeni oktanski fanatik
Cristiansburg je mjesto u Virdžiniji koje je za američke pojmove isto kao primjerice Gregurovec za hrvatske, u prijevodu maleno mjesto sa skromnim brojem stanovnika koje se rijetko nalazi na radaru drugima osim mjesnog stanovništva. Tamo nalazi vrlo vjerojatno najveća kolekcija automobila u SAD-u, ako ne i šire.
Vezani članci
Iza kolekcije koja broji točno 954 automobila stoji Gary Duncan. Svoj život vezan uz limene ljubimce je započeo u svojim mladim danima, točnije 1955. perući vozila za očevu tvrtku 'The Duncan Automotive Network' koja se bavila prodajom u to vrijeme slabo dostupnih automobila. Kroz nekoliko godina biznis se razvio i Paul (otac) te Gary (sin) su rame uz rame vodili tvrtku sve do Paulove smrti u ožujku tekuće godine.
Međutim, priljev većeg kapitala stigao je tek 2005. kada su prodali zemljište na kojem je izgrađen New River Valley Mall. Tim novcem Gary je kupio svoj prvi kolekcionarski automobil – Packard iz 1929. Nakon toga krenula je lavina koja je u sljedećih deset godina flotu vozila povećala na 200, a u sljedeće dvije godine za još otprilike 500.
No količina je u ovoj priči zapravo najmanje zanimljiva. Više je stavki po čemu se Duncanova kolekcija razlikuje od onih kojima je Internet ispunjen. Prvenstveno je to vrsta automobila koja se u jednoj hali u Cristiansburgu može naći. Ondje, osim nekoliko Rolls-Roycea i rijetkih izvedbi Corvette, nećete pronaći uobičajene super i hiperautomobile, upravo suprotno, jedan dio prostorije broji čak 125 Nissana Figaro – retro 'Kei' automobila iz 1989., dok se pored njih nalazi cijeli niz japanskih minijaturnih vatrogasnih vozila.
Druga razlika u odnosu na klasične kolekcionarske game automobila je Garyjeva ''opsjednutost'' modelima za japansko tržište. Ujedno je tu i pristup vozilima koje nakon kupnje detaljno opere, ali ih nikada ne restaurira jer prema njegovom mišljenju automobili moraju biti u originalnom stanju.
Zanimljivo, većina njegove kolekcije je na prodaju, osim primjerice MGB-a iz 1974. i zelene Corvette iz 1966. koju je kupio za 62.000 dolara jer je bila identična onoj koju mu je otac poklonio sa 16 godina i koju je nekoliko mjeseci kasnije omotao oko stabla.
Na pitanje kada će stati s kupnjom i koji mu je plan, lagano odgovara kako nema ništa nije striktno određeno, no razmišljao je da pred svoju smrt sve primjerke proda na aukciji, a novac donira u dobrotvorne svrhe. U moru raskalašenih bogataša, pravo osvježenje.
