Prema izboru Rolling Stonea

'Johnny B. Goode' na vrhu liste najboljih gitarističkih pjesama

Piše M. P., 29. prosinca 2009. @ 08:44

Magazin Rolling Stone sastavio je popis najboljih rock riffova koji su obilježili povijest popularne kulture i trajno utjecali na glazbu kakvu poznajemo danas.

S ovim popisom, kao ni sa bilo kojim sličnim, mnogi se neće u potpunosti složiti, no urednici Rolling Stonea, mora im se priznati, na listu 100 najboljih gitarističkih pjesama uvrstili su većinu prepoznatljivih rock i pop hitova čiji su se moćni riffovi i energične solaže uvukli pod kožu svima onima kojima glazba nešto znači u životu. Ipak, ostaje jedno krucijalno pitanje: u nabrajanju najpoznatijih riffova rock povijesti, kako su uspjeli zaboraviti na 'Smoke on the Water' Deep Purplea?!

Većina uvrštenih pjesama nastala je u nevino doba, kada su akordi ciljali u srce a ne u novčanik, kada je i magazin Rolling Stone bio sinonim za rock and roll buntovništvo. S vremenom se sve pomalo razvodnilo, no pogled na potonju listu sugerira da, ako ništa drugo, imamo bogatu ostavštinu.

1. Johnny B. Goode
(Chuck Berry, 1958)
Snimljena prije nešto više od 50 godina, pjesma Chucka Berryja prva je skladba koja je pjevala o sreći i užitku sviranja gitare, a također je bila prva koja je imala eksplozivni gitaristički intro, jedan od najprepoznatljivijih u povijesti. Gitarističko umijeće Chucka Berryja tada se opisivalo kao sviranje 'boogie-woogie ritma na klaviru preslikanu na gitaru', a njegova ostavština utjecala je na mnoge, od Beatlesa i Stonesa naovamo. Berry je kasnije napisao još pjesama o rock and rollu ('Roll Over Beerhoven', 'Rock and Roll Music'), no nikad nije nadmašio 'Johnny B. Goode', istinitu priču o tome kako sviranje gitare može zauvijek promijeniti život.

2. Purple Haze
(Jimi Hendrix, 1967)
Riff iz 'Purple Haze' je produkt Hendrixove duhovne gladi, čisti blues uronjen u new age i transcedentalnu stvarnost. Pjesma je objavljena na njegovu prvom albumu, a nastala je u backstageu jednog londonskog kluba u prosincu 1966. Dva tjedna kasnije nastala je prva snimka, a dotjerana, naelektrizirana i konačna verzija na albumu doprinijela je rađanju kulta gitarističkog boga. Tri minute muziciranja u 'Purple Haze' otvorilo je neke sasvim nove poglede na instrument zvan gitara.

3. Crossroads
(Cream, 1968)
Eric Clapton je glazbu svog Creama opisivao kao modernu verziju drevnog bluesa. Što točno misli pod tim pokazao je s 'Crossroads', visokofrekventnom verzijom skladbe legendarnog Roberta Johnsona.

4. You Really Got Me
(The Kings, 1964)
U početku je to trebala biti jazzy pjesmica sa saksofonom u prvom planu. Prema riječima pjevača Kinksa Raya Daviesa, njegov brat Dave je na jednom probi na gitari odsvirao dionicu saksofona i... ostalo je povijest. Smatra se da je na solaži iz 'You Really Got Me' nastalo sjeme iz kojega se nešto kasnije razvio zvuk garage i punk-rock gitare.

5. Brown Sugar
(The Rolling Stones, 1971)
'Satisfaction' možda i predstavlja najpoznatiji riff Stonesa, no na hitu s albuma 'Sticky Fingers' Keith Richard ostvario je kreativni gitaristički vrhunac, što je puritanska kritika tada prozvala 'nepriličnim sviranjem'. Kasnije je priznao da je cijelu pjesmu odsvirao bez najgornje žice.

6. Eruption
(Van Halen, 1978)
Gitaristička poslanica Eddieja Van Halena u trajanju od 102 sekunde žestoko je utjecala na heavy metal scenu koja se razvila u osamdesetima. Gotovo da nije bilo gitarista koji nije pokušao oponašati slavni Van Halenov 'tapping'.

7. While My Guitar Gently Weeps
(The Beatles, 1968)
George Harrison, autor pjesme, dugo je nagovarao Erica Claptona da snimi solo na 'While My Guitar Gently Weeps', pjesmi koja se našla na čuvenom 'Bijelom albumu' Beatlesa. Suradnja je na kraju ostvarena, a Clapton je postao prvi i jedini gost na nekoj ploči Beatlesa.

8. Stairway to Heaven
(Led Zeppelin, 1971)
Jimmy Page i danas tvrdi da je najslavnija rock balada na svijetu 'kristalizirala samu esenciju benda'. 'Stairway to Heaven' je remek-djelo dramastičnog uznešenja - od Pageovog akustičnog uvoda, melodičnog sola, pravovremenog prijelaza na bubnjeve, pa do žestoke završnice vrlo se lako dolazi do nepatvorene rock and roll ekstaze.

9. Statesboro Blues
(The Allman Brothers Band, 1971)
Pjevač slavne američke grupe Gregg Allman otišao je 1968 u posjet svom bolesnom bratu Duaneu, gitaristi sastava, noseći mu bočicu aspirina i prvu ploču Taj Mahala. Nekoliko sati kasnije, Gregg je brata zatekao kako s praznom bočicom tableta svira slide gitaru i kao opčinjen izvodi 'Statesboro Blues', pjesmu koju je maloprije čuo u verziji Taja Mahala. Pjesma je uskoro postala neizostavna 'uvodna točka' koncerata Allman Brothersa, a na legendarnom live albumu 'At Filmore East', Duane Allman na kraju je pjesme odsvirao jedan potpuno disonantan ton, kojega su članovi benda prozvali 'ton iz pakla'. 'Napravio je to namjerno, znao je koliko će me to iznervirati', otkrio je kasnije Gregg Allman. Greška pri izvođenju, bila namjerna ili ne, samo je pridonijela čuvenosti pjesme, koju je nekada davno u originalu izvodio Blind Willie McTell.

10. Smells Like Teen Spirit
(Nirvana, 1991)
Pjesma koja je od Kurta Cobaina stvorila posljednju istinsku rock ikonu nastala je u kratkom roku i bez puno kompliciranja. No, na Kurtovo inzistiranje slavni uvodni riffovi nasnimavani su, presnimavani i nadosnimavani nebrojeno puta. 'To me dovelo na rub ludila', priznao je novinarima producent Butch Vig. No, isplatilo se. Dinamika zvuka gitare na kojoj je Cobain inzistirao, definirala je zvuk rock scene devedesetih.

>> Pogledajte cijelu Top 100 ljestvicu najboljih gitarističkih pjesama