Jeste li spremni gladovati zbog glazbe?

Da odmah budemo konkretni - ako kupite ulaznicu po prosječnoj cijeni za zagrebački koncert Tokio Hotela, Rammsteina, Metallice, Guns N' Rosesa, Leonarda Cohena, Deep Purplea i Vaya Con Dios, potrošit ćete otprilike 2500 kuna. Ako ste dovoljno ludi pa poželite sav taj užitak podijeliti s voljenom osobom, do ljeta ćete morati iskeširati više od prosječne hrvatske plaće. Uključimo li u ovu računicu i najavljene koncerte Boba Dylana, Megadetha, Bloodhound Ganga, Skunk Anansie, Tindersticksa, Exploiteda, Blazea Bayleyja, kao i brojne nastupe domaćih urbanih snaga te, šlag na kraju, dvodnevni INmusic festival, završit ćete na prosjačkom štapu.

Pročitajte i ovo Zbunjujuće informacije Neujednačena pravila za koncerte i fešte u doba korone: "Opet ista konfuzija kao prije 10, 15 dana. Mi u takvom problemu živimo već godinu dana" Tko će platiti testove? Glazbenici od ljeta puno očekuju. Ipak, jednom su mjerom izrazito nezadovoljni: "Ministrica kulture jasno je rekla da bi te troškove trebao snositi Stožer ili Vlada"

Nakon što smo devedesetih plakali kako 'nitko ne dolazi u Hrvatsku', posljednjih godina suočavamo se sa sasvim drugačijim problemom - kako pogledati sve što nas zanima i pritom uspješno zatvoriti financijsku konstrukciju. Ironije radi, najveće svjetske zvijezde u Zagreb su odlučile navaliti baš u vrijeme recesije. Iz nebrojenih razloga, cijene ulaznica za live svirke zadnjih su godine skočile u nebo. Ostavimo li po strani nastojanja organizatora za što većom zaradom, poreze, iznajmljivanje dvorane, PDV i sve ostale popratne troškove, kao bitan faktor u konačnom plaćanju ceha ostaju (uglavnom nerazumne) visoke cijene bendova.

Jedan od čimbenika koji utječu na formiranje cijena jesu i troškovi produkcije, koji su s posljednjom turnejom grupe U2 otišli u neslućene visine. Naime, irski rokeri, koji se vole hvaliti svojom socijalnom osjetljivošću, izrađivanje nekoliko 'svemirskih' pozornica platili su oko 100 milijuna dolara i time postavili novi rekord. Na kraju im se isplatilo, budući da je po završetku turneje na njihov račun sjelo 'čista' 154 milijuna dolara. No, zato su službene cijene karata za njihove zagrebačke koncerte dosezale i dvije tisuće kuna, a Bonu i društvu vjerojatno nitko nije napomenuo da se radi o polovici (solidne) hrvatske plaće. S druge strane, impresivna pozornica, spektakularan light-show i ostala čuda koja su viđena tijekom njihova koncerta na Maksimiru, dobro su odradili svoj 'posao' - odvraćanje pažnje od glazbe. Jer, ruku na srce, da je Bono onako pjevao na običnoj, sklepanoj pozornici bez ikakvih efekata sa strane, ta bi izvedba dobila jedva prolaznu ocjenu.

Između ostalog, dakle, plaćamo i ekscentrične zamisli glazbenika i njihovu potrebu da budu 'šokantni', 'impresivni' i 'rekordni'. A i njihov ego. Jer ne postoji nijedan racionalan razlog da londonski koncerti Bon Jovija i Roda Stewarta koštaju u prosjeku 2500 kuna, dok u istom gradu Pearl Jam, Rihanna, Lily Allen, Jay-Z i Norah Jones sviraju za više nego dvostruko manje. Čvrsto vjerujemo da bi zagriženi fanovi Bon Jovija (dvanaest londonskih koncerata je, inače, gotovo rasprodano) bili zadovoljni i 'samo' sa pošteno odsviranim koncertom, lišenog pirotehnike, spektakularne pozornice i mehaničkih iznenađenja.

Usporedbe radi, za londonski koncert Madonne, tijekom njezine prve velike svjetske turneje sredinom osamdesetih, cijena ulaznice iznosila je točno četvrtinu cijene njezine tada aktualne ploče, dok se za ulaznicu na njezinoj posljednjoj turneji mogao kupiti Madonnin cjelokupan diskografski opus. Zar je toliko glazbeno napredovala? Negdje se, u međuvremenu, zagubila pomisao da bi glazba, kao umjetnost, trebala biti dostupna svima, a ne samo onima koji to sebi mogu priuštiti. Tako smo došli do situacije da su nekadašnji nositelji 'rock ideologije' Paul McCartney, David Bowie i Mick Jagger među najbogatijim ljudima na svijetu, njihovi računi 'teški' su nekoliko milijardi dolara, a iz nekog razloga stalno žele još. 'Bolest' je dijagnosticirao Mark Knopfler još u osamdesetima, no njegovu 'Money For Nothing' većina je shvatila kao hit, a ne kao upozorenje.

I dok s nevjericom slušate kako će produkcija Guns N' Rosesa jedva stati u zagrebačku Arenu (cijena karte seže i do 500 kuna), počnite sa štednjom, ako već nije prekasno. Povodeći se maksimom KUD Idijota - 'mi smo ovdje samo zbog para' - svjetske zvijezde ispraznit će vam ove godine džepove, prije negoli se snađete. Da je situacija u glazbenom biznisu definitivno izvan kontrole, dokazuje i cijena koju je obožavatelj Led Zeppelina platio za povratnički koncert svojih idola u londonskoj O2 Areni - 60 tisuća dolara za jednu jedinu kartu je trenutačni svjetski rekord.