Glazbenik rođen 1957. godine u rasprodanoj je Močvari pred 600-tinjak ljudi održao koncert koji će i publici i Murphyju te njegovom pratećem bandu definitivno ostati u trajnom sjećanju. I to iz više razloga. Osim sviračke uigranosti i odlične live interpretacije pjesama koje čine presjek Murphyjeve solo karijere, u koju je krenuo nakon raspada Bauhausa 1983. godine, zapanjuju njegove glasovne performanse koje, za razliku od nekih njegovih kolega, nisu nimalo oslabile ni u 54 godini života.
Pročitajte i ovo
Oči i uši publike svojim je dubokim i prodornim glasom širokog raspona i odmjerenim, ali sugestivnim pokretima, neprestano držao prikovanim za sebe. Karizma mu je i danas 'srednje ime'. Tek malčice je, barem na početku, bio rezerviraniji scenski nastup, koji je ipak, kako je koncert odmicao, u pojedinim trenucima neodoljivo podsjećao na glasovite nastupe 'prvog gothick rock banda', kako se kojekad naziva Bauhaus, iako se pritom zaboravlja da su Bauhaus bili mnogo više od toga – bili su eksperiment, momci željni glazbenog istraživanja te su stoga na svakom od svoja četiri albuma mijenjali glazbeni izričaj, pa posljednji Burning from the Inside nimalo ne sliči na prvi In the Flat Field.
No, vratimo se nastupu. Prvi, duži dio koncerta, Murphy je iskoristio kako bi publiku upoznao s nekoliko pjesama koje će se naći na njegovom novom albumu, čiji je izlazak najavljen za proljeće, uz obvezno i probrano izvođenje svojeg ranijeg solo materijala. No, za razliku od mnogih glazbenika koji nakon rapada domicilnog banda tijekom solo karijere inzistiraju uglavnom na izvođenju vlastitih uradaka, Murphy je u drugom, naužarenijem dijelu koncerta, uz čak dva bisa od po 20-ak minuta, izveo neke od najvećih hitova Bauhausa i, kao šlag na tortu, jednu od najpoznatijih pjesama jednog od najvažnijih bandova u povijesti rock glazbe – Transmission, manchesterskog kultnog post punk banda Joy Division (ako se ta grupa uopće može svrstavati u bilo kakve kategorije, makar one bile i 'kišobran pojam' za 'neraspodijelive' bandove).
Još i danas se pamti jedna od najdomljivijih izvedbi Iana Curtisa tog singla na BBC-u 1979. godine,a publiku je na Murphyjevom koncertu dovela u delirij. No, Transmission je bila samo dio duljeg bloka unutar kojega je izveo i tri pjesme Bauhausa: darkersku himnu Bela Lugosi is Dead, Passion of Lovers s drugog albuma Mask iz 1981. te She's in Parties sa zadnjeg albuma Bauhausa Burning from the Inside iz 1983. godine. Blok je začinio i obradom Bowiejeve Ziggy Stardust, za koju je band svojevremeno snimio i spot.
Bio je to najintenzivniji dio koncerta. Atmosfera se u tim trenucima u Močvari užarila i do vrhunca dovela komunikaciju Murphyja i pratećeg banda s publikom. Murphy je i inače, dojma smo, ostao pozitivno zatečen reakcijama publike te je iz prvotne rezerviranosti vrlo brzo u pauzama između pjesama počeo komunicirati i voditi podulje razgovore s pojedincima iz publike, da bi ubrzo redarima poručio da puste publiku i novinare da snimaju nastup do mile volje, unatoč zabrani organizatora. Publika je rado prihvatila intimnu atmosferu koju je sama i nametala te su ubrzo svaku pjesmu pratile prave ovacije. Na ugodno iznenađenje Murphyja i izvrsnog pratećeg banda, koji su nakon toga u sinergiji s publikom Močvaru pretvorili u pravi 'pakao'.
Na kraju, koncert je trajao impresivnih 2 sata i 15 minuta. Više od dva sata odličnog rocka s primjesom darkerske tajnovitosti i filozofičnosti i frenetičnog sudjelovanja publike koja je, po tko zna koji put (čitaj Pixies, Depeche Mode, Einsturzende Neubauten…) znala pokazati koliko cijeni kultne alternativne prvake. Jer, Murphy je ipak bio član skupine koja je početkom 80-ih napravila svojevrsnu revoluciju u glazbi i niz nekih od najzanimljivijih albuma 80-ih godina, a čiji su 'nastavljači' to vrijedno naslijeđe iskvarili u trivijalnost i ispraznu pretencioznost kojoj je forma sama sebi svrha.
Platonovski rečeno, Bauhaus je ideja onog što se neki srećom ili nesrećom nazvali gothic rokom, a njihovi epigoni, kojih na nesreću mnogo ima i danas, tek su posao iz treće ruke. Murphy i u svojoj solo karijeri isto je toliko kopalja pred mnogima koji se pokušavaju kititi njegovim, Ashovim i perjem braće Haskins. Zagrebačka publika 'kumu gothic rocka' jasno to dala do znanja. A on je to na bini i više nego dokazao.
