Subota... popodne
Bok svima.
Sorry, odmah na početku što tekst kasni.
Nije mi se dalo pisat o međuljudskim odnosima na estradi, licemjerju i ostalim disciplinama potrebnim za bit u vrhu pa sam počeo i stao. Počeo i stao.
Već je bio petak kad sam to pisao, a split021 je pitala di su nove lajne.
Trebao bih pisat o nečem nedokazivom. Kako dokazati da takve stvari postoje, kad sami izvođači govore da toga nema među njima. Fenomen...
Ja ih dijelim na ...1.Hrvatske izvođače trendi glazbe
2.Hrvatske izvođače hrvatske glazbe
Ekipa iz grupe jedan se grebe tko će bit Beyonce ili Shakira.
Ko će bit 50 Cent ili Bon Jovi, a možda i Stonesi.
Moby ili Fat Boy Slim.
Nekakvih noviteta u glazbi i nema, pa se grabe kaj pesi za ono što se nudi.
Njihove karijere ovise o tome!!!
Obzirom na suhoću bare nije ni čudo da se svašta priča i svašta radi.
Za razliku od prve, ekipa iz grupe dva pjeva o ljubavi prema svom kraju.
Koji god kraj Hrvatske to bio. Neiscrpno... Jer nema kraja inspiraciji
kad je ljepota zemlje u pitanju.
Ovdje nikad nije gužva i svi su dobrodošli.
Govoreći u ime domaćih, prvo plesača pa onda repera i producenata, Michael Jackson je bio sve. Imao je groove u mjuzi, glas i sjajan plesni pokret. Svi breakeri među kojima i ja su htjeli klizat kao On.
Petak
Evo šta sam u petak počeo pisat.
Potop na Radničkoj. Atelje mi izgleda kao otočić na oceanu. Mračno nebo, munje potop i vjetar. Prošao je tip 20 metara od ateljea sa nekim jeepom....voda mu je bila do vrhova guma....evo baš završavam da imate šta čitat za ujutro.
SUBOTA... PRED SLANJE U REDAKCIJU. SAD SE PITAM ŠTO SAM MISLIO KAD SAM REKAO DA BAŠ ZAVRŠAVAM, A NISAM NI POČEO. ...tako to ide kad ne ide. Kreni, stani, pa opet u loop.
Subota
Moonwalking.
Iskoristit ću svoje pravo i napisat što je značio meni.
Prohodao sam sa jednom Francuskinjom na foru iz Thrillera. Otfur'o sam malu u kino na horror. Zabava do jaja. Naravno da je otišla van, a i ja za njom.
Govoreći u ime domaćih, prvo plesača pa onda repera i producenata, Michael Jackson je bio sve. Imao je groove u mjuzi, glas i sjajan plesni pokret. Svi breakeri među kojima i ja su htjeli klizat kao On. Čovjek je bio pravac kojim smo htjeli ići.
Pomislio sam na generacije koje su odrasle u roblju i pitao se, je li moguće da gospodin 'Život' kroz njegov megatalenat ustvari slavi kraj robovlasništva u Americi. (...)
Budimo realni... postoji masa talentiranih u svijetu, svih generacija. I šta?! Ništa naravno, jer je za ovakvu priču potrebno biti i imati puno više od života samog.
Njegovi korijeni, sve želje, sve misli i svo vrijeme se skupilo u jednu grudu koja je dana njemu na igru. I zaista se igrao. Iskreirao je glazbenu domaću zadaću koju je nemoguće nadmašit. Čak i teorijski to nije moguće. Živjeti u vrijeme kad je M.J. živio. Meni to znači.
Postoji video koji ga autorski smješta u režisersku stolicu visoko iznad svih, gdje iza kamere kao pravi director sve promatra. Ne sjećam se koliko je godina imao tad, ali baš tako je i bilo u zemlji glazbe koja se zove Amerika.
Sinoć sam gledao Thriller u cjelosti na MTV-u i u trenu se sjetih svega.
Nekako 'fizički' sam osjetio 80-te na tren.
Jaku silu života koja me prala tad.
'Thanks Michael', rekoh pa rekoh: 'Sutra puštam tekst da ga čita grad'.
Posjetite blog Do kosti.
nastavak drame
Samo kod nas
Objavio HZMO
