Na svadbeni dan

Na svadbeni dan

Pročitajte i ovo Do Kosti - by Renman Gluha i (s)lijepa porota Do Kosti - by Renman Gianna Gotovčeva

Lagat bih činio kad bih rek'o
Veselit se nisam htio
Svadbu poželit sjajnu
A bilo je k'o da sam snio.

Kuća se kiti, čisti i pere
Nema nervoze
Ništa, baš ništa me ne ždere
Slutim konje... Pardon, koze.

Uzeh radit ketering, jer ne trebam hodat
Gotovac mi pun stol složi
U sjenici bajnoj, još da mogu motat.
Filio bih kao kralj u loži.

Rezao sam vratinu, kulen, a i biftek
Vještinom majstora, Gajićev nivo
Da izgleda sjajno u prirodi čisto
Brzo postavih stoo!

Zašto to radih vani?
Poželjeh unutra, al' nemrem od muha
Plus kaj se kuća cijelim bićem veseli
Zamalo ostah bez sluha.

Otac joj sjajno pjeva
Zabavljač po prirodi sa puno stila,
A Pađen, Vajta i Pjer ga prate
Četiri gitare i glasova siila!

Preko trideset posto ljudi je osjetilo dozu straha, zabrinutosti il' slično, a nisu bili od ekipe mladenaca. Ljudi među nama. Svatovi odlaze, povorka, blato... Kiša pada. Da ste vidjeli što i ja vjerovali biste da će to bit sjajna svadba. Sve je išlo tome u korist. Ivana i Sonja užurbane djeveruše s ponosom su nosile sjajne kreacije sa cvjetovima čak i u trakama za kosu. Marija je imala posebnu ulogu u ceremoniji vjenčanja. Čak je i vjenčanicu imala jer je igrala lažnu mladu. Giannin sin je bio šokiran susretom sa svim tim licima koje je dotad gledao na TV -u. Uplašen pomalo. No imao je frenda sa sobom, guba klinca iz Zagreba. Vjerovatno trenira nogomet (taj đir). Nevjerovatan mali... Kao da je tu mjesecima.

Dvije obitelji sa gostima i nas koliko nas je. Kad smo konačno svi stali na pozicije u kapelicu, to je izgledalo vrijedno truda uloženog od strane zadnja četiri farmera koji su većinu toga sami odradili.

Šale, smijeh, kumovi, sva klopa i sva cuga... Svi bi se mogli po pet puta uništit od količine pića.

Kusturica stil

Ceremonija je počela, a meni je bilo fakat drago
Nevidjeh to nikada do sad
Ovakav pir kao iz filma
Gleda nas cijeli grad.

Govori, čestitke mjenjahu se brzo
I bend krene sa zvukom...
Tek dolazi Kocka i zvecka o čašu
Farma ovlada muukom!

Od njihovog vjenčanja pa do napuštanja farme prošlo je maksimalno pol' sata. Kusturica stil, original pred našim očima.

Nasta buka, al' ne od veselja. Svake tri sekunde se nekom spomene majka, u slobodnom stilu izražavanja. Po stolu noževa koliko hoćeš. Svi su već odavno u cugi. Vidim takve slike u glavi da me strah, jer znam da se može otet' kontroli. Mislim, bilo je osiguranja kao kod predsjednika. Jedan krug oko kapelice a drugi oko Farme.

Kocka je gutao knedle. Ovo mu je bio najteži zadatak. Nema sumnje. Nije bio njegov dan. Mislim da je bilo oko podne. Radio sam ketering za svadbu. Govori Petra: 'Šta misliš šta će bit vezano za ovo sinoć?'

'Mislim da od toga neće bit ništa jer već je skoro podne, a nitko ne reagira.', odgovaram joj.

Tek, dolazi kocka. Kocka dolazi i Petra odlazi. Kad je došao drugi put tog dana mislio sam da ide zdravica, a ono... Kocka dolazi, a odlaze svi osim nas jedanaest.

Kakvo izbijanje?! To nije bio njegov dan. Da je protivniku to odigrao u finalu balota za prvaka svijeta, postalo bi to legendarno izbijanje na koje bi bio ponosan. Nadam se da je ovo već zaboravio.

Preko trideset posto ljudi je osjetilo dozu straha, zabrinutosti il' slično, a nisu bili od ekipe mladenaca. Ljudi među nama. Svatovi odlaze, povorka, blato... Kiša pada.

Kamere snimaju bez stajanja. Nebo sivo, spustilo se na kilometar od naših glava. Pita me Vajta: 'Siine, šta se dogodi?'

Olimpijski doček u Bjelovaru

Bez obzira što sam naslućivao da će nas čekat brdo klope, maznuo sam dve Montane i Colu na benzinskoj u Ježevu. Mislim da smo busom stali pred vijećnicu.  Tamo nas je čekao gradonačelnik, Kocka i nekolicina upletenih poslom, odnosno obavezama oko nas taj dan.

Kratko upoznavenje, cigaret pauza i razgovorčić. Način na koji su nas primili bio je zaista olimpijski sjajan. Prvo đir po gradu u kočijama konjske zaprege. Nestvarno. Kad smo došli na odredište tamo je bilo oko 2500 do 3000 ljudi. Kocka je već bio tamo i kako je kog prozvao taj je silazio iz kočije, prolazio narod u špaliru i stao pred okupljene.

A Mario? On je njima zaista Super Mario. Obožavaju ga. Klinci su ludi za njim. Roditelji te djece ga obožavaju. Odjednom Spiderman, Batmen i ostali Man-ovi netragom nestaju kad Super Mario dođe. Da ste bar to vidjeli.

Nakon jedno, možda čak i sat vremena počela se ekipica razilazit, no mi smo još tu.  Pjer i Vajta obavljaju zadnja fotkanja. Svi su negdje. Ja sam sjeo na klupu kako bi odmorio i tu uđem u spiku sa jednom gospođom. Kaže da je Marinino godište. Vrlo zrihtana, moderno jako. Friz ,onak malo lud, al' odličan. Sva je u bijelom. Kosa platinasta čak. Divno lice. Vidi se da je bila komad oduvijek.

Tek prilazi mala cca 22 godine kopija nje iz mladih dana čovječe! Njena kćer. I ona je u bijelom. Kakav sjajan prizor. Upoznavanje i komplimentiranje. Odjednom pogledam di su drugi, a ekipe nema.  Naravno da smo otišli na cugu, a nakon toga su mi pokazale gdje je restoran Feral, a ja sam ih kao pravi gentelman pozvao na piće. Kad sam zakoračio u Feral u društvu takve pratnje, svi su riknuli. Sjajno!

Moje dame, hvala!

Ugodno druženje u restoranu uz tamburaše i dođe 22.00 sati.
Naravno, našim farmericama se tek tad ventil otvorio, pa su ponijele čaše pune cuge u autobus. Mladi kauboj se napio, žešće!

Hvala Bjelovar!

Pročitajte prijašnje Renmanove blogove