Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Četvrtkom čitajte intervjue s osobama iz javnog života, najčešće glumcima, glazbenicima i 'žutima'.


Do centra Zagreba morali smo stići po danu, jer ovaj kikiriki od fotića ne zna dobro fotkati po mraku, pa smo Delale i ja u automobilu na tom putu istodobno ganjali dvije misije; prva je bila po bob stazi od ulica stići do televizije OTV i obaviti fotografiranje te usput snimiti intervju.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Sa svojim spolnim organom ne razgovaram već godinama!' Slika nije dostupna Nikad ne biste pogodili čime se Enis bavio u mladosti!

Fotografijom obilježavam omiljena mjesta sugovornika koji iz nekog razloga prema njima gaje osobite osjećaje. Budući da je Daniel svoju televizijsku karijeru započeo na televiziji u Teslinovoj to je bila prava adresa, prema njegovom odabiru. U međuvremenu, kroz razgovor sam doznala kako 'žuti tata' voli politiku te se silno želi zaljubiti.

Imaš li sve što poželiš?

Daniel Delale: Generalno sam sretan, ali dalo bi se razgovarati o segmentima života za koje mislim da nisu dobri. Za početak to je sentimentalni život, da si napokon nađem curu, ali ne mogu se siliti kad mi se nitko ne sviđa. Jako je teško u današnje vrijeme pronaći bilo koga normalnog. Bilo je tu nekih mojih pokušaja, ali svaki put završi neuspješno.

Kakva bi to djevojka morala biti?

Daniel Delale: Normalna, na zemlji, da nije fascinirana sa mnom kao likom s televizije, već sa mnom.

Znam da ti puno putuješ zrakoplovom, pa me zanima što je s tim stjuardesama, jesu i tebi fetiš?

Daniel Delale: Pa, volim ih vidjeti, komentirati i naše i strane. Mlade su, zgodne, u kratkim suknjama, znaš ono; avioni, wc-i u avionima, seks u avionu, to su te neke sitne radosti.

Jesu li Hrvati licemerni kada tvrde da ne vole žutilo, a statistika čitanosti/gledanosti jasno pokazuje da je žutilo najviše traženo?

Daniel Delale: Ja se ne mogu boriti protiv licemjernosti Hrvata, niti želim. Ljudi vole gledati tračeve, treš zvijezde, A-zvijezde, sve što im ponudiš. Ako je priča dobra ništa neće propasti. Teško je doći do vrhunca, a vjerujem da Red Carpet trenutačno tamo jest, ali je vrlo teško taj vrhunac održavati. Rad, rad, rad. Užasno je teško, užasno. Ovisi o svima nama i našim idejama, a poznavajući sebe koji gonim te jadne ljude, htio bih da to potraje.

Želiš li ikada uređivati političku emisiju?

Daniel Delale: Ja bih se okušao, ali Hrvatska je zemlja u kojoj mediji ne funkcioniraju kao oni vani. U inozemstvu jedan reporter tipa Anderson Cooper sa CNN-a mjesec dana izvještava o Haitiju i, karikiram, onda umre Michael Jackson i onda izvještava o njemu. Kod nas je sve u ladicama i kućicama, tako da kad si showbizz reporter ti si samo to. Vani, ako je netko dobar reporter taj će raditi i politiku i showbizz. A kod nas se više vrednuje informativni program od showbizza. Stvar je totalno krivo postavljena. Ja za sebe, bez imalo lažne skromnosti, mogu reći da bih se mogao upustiti u političku temu.

Kojeg bi prvo političara pozvao na intervju?

Daniel Delale: Branimira Glavaša, prije svega. Još uvijek je u Hercegovini, skriva se od hrvatskog pravosuđa, pa bih ga volio pitati zašto je otišao iz svoje zemlje u koju se toliko kune, koja mu je toliko važna i u kojoj je izgradio političku karijeru. Kako to da se ne pojavljuje na sudu u državi u koju je toliko vjerovao. A onda bi na redu bio Ivo Sanader, recimo. Bilo bi tu svakavih pitanja, jer me zanima takozvani 'infotainement'.

Jesi na Jacinoj ili Josipovićevoj strani u slučaju seljaka?

Daniel Delale: Ivo Josiopović mora raditi svoj posao, a to je razgovor sa seljacima i svima koji imaju neki problem. Njegove ovlasti su takve kakve jesu, Vlada tu vodi glavnu riječ s konkretnim potezima a Ivo mora inicirati promjene, pratiti što se događa, na kraju krajeva i Ustav ga na to obvezuje. Reći ću otvoreno, Hadezeovac nisam. Prvi Josipovićevi potezi mi se sviđaju, ali ga smatram preestradnim predsjednikom. Mislim da previše posjećuje kulturna događanja u dok se država raspada. Ne mislim da bi se trebao prestati veseliti naštimanim klavirima, i drago mi je da je takav, ali bi trenutačno u državi trebali biti drugačije posloženi prioriteti.

Jednom si mi rekao da ti ponekad ide na živce biti poznat. Što imaš od slave?

Daniel Delale: Najgore što ti se u Hrvatskoj može dogoditi je da si poznat. Pritom ne pričam negativno o mojem poslu, nego pričam o popratnim efektima na koje sam, naravno, spreman. Ali, nemaš nikakve koristi od toga što si poznat. Nije to kao u inozemstvu; ljudi koji rade ovaj posao imaju užasno puno novaca, veliku kuću i to. Dobro je jedino zbog dodatne zarade, potpisivanje nekog sponzorskog ugovora, ali to je obično jednom godišnje.

Ali, ne žele li svi biti poznati?

Daniel Delale: Ti ljudi imaju krivu predodžbu ili jednostavno žele vidjeti svoje lice na televiziji, pa ih to pali. U Hrvatskoj ima više poznatih nego nepoznatih, zapravo je teško ostati anoniman, jer smo malo tržište.

Jel ti smeta što svi pilje u tebe?

Daniel Delale: Navikao sam ući u prostoriju i slušati kako me netko glasno komentira, pozitivno ili negativno. Jako glasno, baš da čujem. Nikad nisam na to otupio i nikada neću moći. Pa ti sada idi u noćni život. Ja cijelu noć odgovaram na neka pitanja, kao da sam cijelo vrijeme na intervjuu. Ne izlazim zbog toga, jer su to ljudi koje ne poznajem i onda nisam opušten, a to mi ide na živce.

Zašto si se želio fotografirati baš kod OTV-a, nije li bilo nekog romantičnijeg mjesta?

Daniel Delale: Zato jer sam se tamo gradio kao ličnost, to je bila prva televizija na kojoj sam radio; neviđena doza entuzijazma, Tuđman na vlasti, pobuna naroda, rupe na cestama, komunalni problemi, gradsko poglavarstvo, sve što bi jedan mladi novinar morao proći, a ne kao danas kada se ljudi s ceste odmah bacaju na ekran.

Što ti nedostaje?

Daniel Delale: Više vremena za sebe, prijatelji s kojima bih se volio više družiti, sentimentalno posložiti svoj život, dakle konačno se zaljubiti. Daleko da mi je život savršen i da sam PREsretan, ali nisam nezadovoljan. Znam samo da ću penziju provesti u kući na Tajlandu koju bih si jednog dana volio priuštiti.

 p.s.

Baš nedavno sam prvi put na Jubitou pogledala Madonnino gostovanje kod Davida Lettermana, bilo je to 1994. godine.  Ona je tada imala 36 godina i točno znala kako funkcionira svijet showbusinessa, što narodu moraš dati od sebe kako bi im stalno bio intrigantan. Važno je pratiti trendove, bahatiti se s pokrićem i mamiti poglede, a to sve upakirati u poslovno-privatni intervju koji će čitateljima/gledateljima ponuditi sve što žele čuti.

Madonna je tada otvoreno govorila o svojem seksualnom životu, super se zabavljala s Lettermanom i usput prodala milijune albuma. Na nju me podsjetio Daniel; radi najgledaniju emisiju na televiziji i slobodno priča o sentimentalnom i privatnom životu. Ovi naši kvazi celebritiji koji glume nevine curice koje bi se j***a da im ne uđe, mogli bi nešto naučiti iz primjera ljudi koji znaju kako se kreira svijet zabave.

>> Sonja Kovač: Ozbiljna cura koja cucla lizalice za naslovnice