Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ne iznenađuje smanjenje kazne majoru KOS-a Veselinu Šljivančaninu za pokolj na Ovčari.


Ono se jednostavno uklapa u veliku političku i obavještajnu sliku koja se počela stvarati neposredno nakon Oluje i koju je nažalost rijetko tko u hrvatskom političkom i javnom prostoru imao kapaciteta prepoznati. Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju u tom smislu ima ulogu velikog arbitra, političkog kreatora kojem glavni cilj nije kazniti odgovorne za zločine počinjene tijekom rata nastalog zbog velikosrpske agresije, već demontirati velikosrpski plan. Redikulizacija procesa Šešelj i donekle Kardžić te presedan revizije pravomoćne presude za Šljivančanina konačna je faza te povijesno opasne demontaže.

Vezani članci Slika nije dostupna Vukovar razočaran: 'To je bruka i sramota za sve poginule' Slika nije dostupna Pratite na Dnevnik.hr-u: U 15,30 presuda Veselinu Šljivančaninu

Kada je Žalbeno vijeće haškoga suda Šljivančaninu povisilo kaznu s 5 na 17 godina zatvora, Tadićeva administracija je izjavila kako će sve učiniti da tu pravomoćnu presudu ospori. Što su rekli, to su i učinili. Prihvaćeno je saslušanje svjedoka Panića, šefa stožera srbijanske vojske u Negoslavcima. On je kazao da major KOS-a nije znao da je Mile Mrkšić (osuđen na 20 godina), povukao vojnu policiju s Ovčare kako bi pokolj mogao početi. Istodobno, prema neslužbenim informacijama, Šljivančanin, osupnut sa 17 godina robije, zaprijetio je da će progovoriti i rasvijetliti stvarnu ulogu vrha JNA, a posebno šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića. Vasiljević kojeg sad i hrvatski DORH kao traži zbog mučenja i likvidacija zarobljenih u srpskim logorima ('rano' su se sjetili), ključ je veze i izravne umiješanosti Beograda u najveći pokolj Hrvata nakon onog na Bleiburgu 1945. Štoviše na Bleiburgu 1945. i na Ovčari 1991. iščitavamo ne sličan, već istovjetan obavještajni rukopis. Poslije samo 'prepisan' na Srebrenicu 1995.

Nije teško zaključiti čiju je ideju Šljivančanin prihvatio

Neosporna je činjenica da je Aca Vasiljević 19.11. nekoliko sati prije razvrstavanja stigao u Negoslavce. Tu informaciju ima haško tužiteljstvo. S njim je stigao i Bogdan Vujić, jedan od najiskusnijih kontraobavještajaca. Vujić je reaktiviran iz mirovine kao specijalist za sastavljanje lista i razvrstavanje neprijatelja. Tamo ih je čekao njihov major, kosovac Veselin Šljivančanin, načelnik za sigurnost operativne grupe Jug. Stoga doista nije teško zaključiti čiju je ideju Šljivančanin proveo i utvrditi njegovu krivicu za pokolj. Sudbinsku ulogu KOS-a kao šefa 'svih ratnih krvavih parada' pokušala je neuspješno rasvijetliti u završnim riječima i obrana Mile Mrkšića. Stoga cijelu 'operaciju Šljivančanin' treba promatrati prije svega kao amnestiju institucije za koju je on radio - kao amnestiju KOS-a.

>> Šljivančanin bi na slobodi mogao biti već za godinu-dvije

>> Veselinu Šljivančaninu smanjena kazna na 10 godina zatvora

Što se pak njega osobno tiče, Srbiji tu treba skinuti kapu. Ona je učinila sve da zaštiti časnika koji je ratovao za njezine interese. Prema pisanju Instituta za balkanske i bliskoistočne studije (IFIMES) - Tadićeva diplomacija sad u Haagu intenzivno lobira da se Vojislav Šešelj pusti na obranu sa slobode.

Što je cijelo vrijeme radila Hrvatska?

Stoga bi u ovom - za žrtve još jednom strašnom trenutku - moje jedino pitanje glasilo - što je cijelo vrijeme radila Hrvatska? Je li još tijekom prvostupanjskog suđenja učinila dovoljno da Tužitelja opskrbi svim potrebnim dokazima? Je li angažirala svoje najbolje obavještajne analitičare da haškom Tužitelju naprave prikaz strukture zapovijedanja u JNA i u tome pozicioniraju stvarnu ulogu i važnost KOS-a? Je li Hrvatska s dodatnim dokazima sudjelovala u procesu revizije pravomoćne presude za Šljivančanina? Jesu li se hrvatske vlasti ikad zapitale - kako to da je izvrsna istraga koju je napravila bivša tužiteljica Arbour, dolaskom del Ponte nekim čudom razmontirana u dvije manje optužnice (Ovčara i Vukovar), bez optuženja onih protiv kojih su dokazi postojali - protiv Panića, Adžića, Kadijevića,Vasiljevića i cijelog krnjeg ex Yu predsjedništva? Zašto Hrvatskoj politici to nikad nije bilo čudno?

Umjesto sama sa sobom, Hrvatska se za razliku od Srbije sve ovo vrijeme od završetka rata bavila efemernim stvarima. Kratkovidna i često 'egotripaška' politika naše zemlje haška je suđenja svrstavala u 'pravna pitanja' ne shvativši da će ICTY biti ključni politički uvjet i glavni kamen oko vrata u uspješnom i pravovremenom završetku pregovora s Europskom unijom. Hrvatski političari i njezini građani se stoga trebaju prestati zgražati nad presudama Tribunala. I probleme tražiti ne u Tribunalu, ne u Bramertzu, već u sebi samima, svojoj nesposobnosti i višegodišnjem indolentnom odnosu prema vrednoti Domovinskog rata.

Čije su kosti pronađene na Ovčari?

Hrvatski 'opinion makeri' još nisu shvatili da Srbija Miloševića nikad nije javno osudila zbog njegove agresorske velikosrpske politike, već zbog činjenice da u njezinoj provedbi nije uspio!!! Sva naša nesreća zapravo leži u neshvaćanju, u želji da se ne razmišlja i analitički promišlja… Možda bi za početak mogli potražiti pravi zataškani odgovor na pitanje - čije su kosti ono pronađene na Ovčari dan prije dolaska predsjednika Tadića?

>> Arhiva