Andrej Pojarkov (56), istraživač s Instituta A.N. Severtsov za ekologiju i evoluciju, proučava pse već 30 godina. Uočio je da su tijekom tog vremena psi lutalice izgubili šare na svom krznu, da su prestali mahati repovima te da su postali neprijateljski raspoloženi. Ukratko, izgubili su one karakteristike koje su ih jasno razdvajale od vukova.
Pročitajte i ovo
Istovremeno su razvili društveni ustroj i usvojili ponašanje koje Pojarkov dijeli u četiri podskupine: psi čuvari, smetlari, divlji psi i prosjaci.
Psi čuvari obično žive u garažama, bolničkim podrumima, skladištima i drugim ograđenim prostorima. Naokolo slijede zaštitare po tim objektima, a od njih dobivaju i hranu. Oni zaštitare doživljavaju kao svoje gospodare, a povremeno im posluže i kao dodatna zaštita. Smetlari kopaju po gradskom smeću i uglavnom se prehranjuju otpacima.
Divlji psi žive u gradu i najmanje se 'motaju' oko ljudi. To su grabežljivci, najviše slični vukovima i pod okriljem noći love miševe, štakore ili povremeno čak i mačke.
No, najviše su evoluirali psi prosjaci, koji su postali i najveći 'specijalisti'. Oni ovise o hrani koju im daju putnici u podzemnoj željeznici. Ti psi ne da samo mogu 'prepoznati' osobu koja će im dati nešto za jelo, nego su razvili i sposobnost vožnje u metrou. Jednostavno uđu u vagon i strovale se na prvo slobodno mjesto, čekajući neku dobru dušu.
Zahvaljujući mirisu, imaju sposobnost prepoznavanja pojedinih postaja, a svoj su teritorij proširili na gomile stanica metroa. Znanstvenici kažu da u moskovskoj podzemnoj željeznici živi oko 500 pasa, ali da ih se 'naučilo' voziti tek 20-ak.
'To se događa postepeno. Najprije kako bi proširili svoj teritorij, a kasnije to postaje način njihovog života', kaže Andrej Neuronov, stručnjak za ponašanje životinja.
'Orijentiraju se na mnogo načina', dodaje Neuronov. 'Mogu znati gdje se nalaze prema mirisu, prepoznaju stanicu preko glasa najavljivača na razglasu, prema dužini vožnje ili prema nekim ustaljenim intervalima. Ako ih, primjerice, nahranite ponedjeljkom, pas će odmah naučiti u kojim satima vas može očekivati sljedećeg ponedjeljka. Sve to uspijevaju zahvaljujući vlastitom biološkom satu'.
Pojarkov kaže da ustroj čopora pasa prosjaka odražava mozak vuka, koji se oslanja na inteligenciju kako bi preživio. U čoporima prosjaka najpametniji pas, ali ne uvijek i fizički dominantan, preuzima poziciju alfa-mužjaka.
Znanost se evolucijom moskovskih pasa lutalica bavi još od sredine 19. stoljeća, kada su ruske novine počele prvi put pisati o tom problemu. A ta je evolucija strahovito ubrzana smrtonosnim pritiskom prirodnog odabira. Većina pasa lutalica stiže na ulicu ravno iz udobnih domova. Od svih tih pasa, procjenjuje Pojarkov, samo ih 3% preživi dovoljno dugo da bi se razmnožavalo. Kako bi uspjeli unatoč tako slabim izgledima, moskovski psi lutalice zaista moraju biti izuzetno sposobni.
