Tko su Duhovi iz elitne postrojbe: "Donijeli smo teror, svaki izlazak može biti posljednji"

Duh je čelnik tima ukrajinskih snajperista koji se u Bahmutu, gradu na istoku Ukrajine, bore protiv ruskih snaga.

"Kada smo donijeli teror u Bahmut, dobili smo naziv Duhovi Bahmuta", objasnio je.

Njihova baza nalazi se na rubu grada i u dometu je ruske artiljerije, a tim koji čini oko 20 vojnika u bitci za grad sudjeluje šest mjeseci.

"Dosad smo ubili 524 osobe, od čega sam ja 76", rekao je Duh tijekom razgovora za BBC.

Pročitajte i ovo bio je na grani Dječaka u nacionalnom parku ugrizao poskok: "Bilo je kao u filmu, otrov se polako širio s mjesta ugriza..."

"To nije nešto čime se treba ponositi. Mi ne ubijamo ljude, mi uništavamo neprijatelja", ustvrdio je snajperist Kuzia, koji je prije rata radio u tvornici. Kaže da nikada nije volio oružje, ali se zbog ruskog napada osjećao primoranim ići u vojsku.

"Svaka je misija opasna. Ako pogriješimo, neprijatelj nas može pogoditi. Naravno da se bojim, samo se budala ne bi bojala", istaknuo je.

Kako izgleda akcija snajperista?

Novinar BBC-ja Jonathan Beale u jednu je misiju izašao s Kuzijom i njegovim spoterom Tarasom. Vozač Kusch odveo ih što bliže prvoj liniji, a otamo su do svoje pozicije morali hodati oko kilometar i pol. Put kojim idu, napomenuo je Kusch, redovito bombardira ruska artiljerija.

Na početku je, piše Beale, zbog vožnje glasnog džipa neravnom cestom bilo teško čuti zvuk eksplozija. Međutim, vozač bi s vremena na vrijeme pokazao na nebo i upozorio na artiljeriju čiji bi se udar zatim čuo u blizini.

Do odredišta su stigli nakon 20 minuta vožnje. Dvočlani tim koji je išao u akciju otvorio je vrata automobila i nestao među drvećem, a ostatak ekipe zaputio se prema bazi.

Pročitajte i ovo nakon akcije HGSS-a Žena koja je rodila na Paklenici nije bila svjesna trudnoće, ginekolog objašnjava kako je to moguće

I put natrag obilježio je zvuk i bljesak eksplozija. U jednom je trenutku Kusch otvorio vrata, okrenuo se iza sebe i počeo psovati – šrapnel je probušio stražnju gumu i njihovu vožnju učinio mukom.

Sedam sati kasnije došlo je vrijeme da pokupe Kuziju i Tarasa. Još se nije razvedrilo, pa je Kusch morao voziti po sjećanju jer nije želio paljenjem svjetala privući pozornost Rusa. Po povratku u bazu olakšanje je bilo opipljivo.

"Sretan sam što sam se vratio i što su svi živi", rekao je Kuzia.

"Svaki izlazak može biti posljednji, ali radimo nešto plemenito", zaključio je Duh.