"Djevojčici bez čarapica" život se iz temelja promijenio

Staru kamenu kuću u Vojniću zamijenio je renovirani stan u centru Trilja. Majka Marija Krstić tako više po vodu ne ide na bunar, a ni rublje više ne pere na ruke. U potpuno novoj kupaonici, kanta koja je služila kao wc tek je sjećanje baš kao i hladne zime uz uljni radijator, jedino na što su se grijale. Umjesto trošnih zidova punih vlage, Lucijina ružičasta soba prepuna je detalja. I samo njezina.

No prije tri mjeseca, kada je kod Lucije bila ekipa magazina Provjereno, sve je to bio samo san. Dalek i nedostižan jer njih su dvije, kaže mama Marija, živjele skromno. Zapravo preživljavale, prihvaćajući sve ono što takav život sa sobom nosi. Ali i dalje vjerujući.

"Znadu joj reć, a ti si Luce sirotinja, ti nemaš kupatilo i wc, mi imamo. Ti nemaš sobe, vidi kako živite, ćaća ti se bacija u bunar. Svašta bi se znalo pričat o tome, onda bi ja njoj rekla, nije to ništa istina. Ti ćeš jednog dana imat isto ko i oni", priča majka Marija.

111 dana za sreću

Pročitajte i ovo Provjereno Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio Provjereno Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''

Od ovih je riječi prošlo točno 111 dana. Toliko je vremena bilo potrebno da se malenoj Luciji i njezinoj mami život promijeni iz temelja, da san postane stvarnost.

Kada vani puše, a temperature su skoro u minusu, u 4.a razredu Osnovne škole Trilj i dalje se radi gimnastika, ali ona mentalna. Tada, kaže učitelj Milan, vježbaju vijuge i natjecateljski duh. Igra se "Grad, selo, država". U oštroj konkurenciji u grupi uz Ninu i Mateu, Lucija. S jednakim smješkom kao i prvi put kada smo je upoznali, ali sada i s pravim razlogom za sreću. Njezina je priča, slažu se svi, zaista nevjerojatna, gotovo filmska.

Kad imaš deset i pol, neke je stvari teško objasniti. A sreća se ponekad najbolje vidi u suzama. Baš poput Nine, svi su u razredu bili ponosni na svoju Lucu. Sve se, kažu, promijenilo, osim nje. "Nije, ostala je ista k'o stara. Samo bolje uči otkako je dobila novu, sada ima bolje uvjete za učenje i popravila se puno u školi", kažu Ante i Krešimir, Lucijini školski kolege.

Lucija odgovorila na najbolji mogući način - ocjenama

Posljednjih je mjeseci imala pomoć u učenju, djevojku koja joj je držala instrukcije. Sada traže nekoga tko će je zamijeniti jer ona zbog obaveza više nema vremena. Novac namijenjen posebno za to, za Lucijino obrazovanje, izdvojio je jedan naš gledatelj. Luce mu je vratila na najbolji način - ocjenama.

"Nema boljeg osjećaja nego kad dijete napreduje, pogotovo kad znate da je imala sposobnosti koje su bile iznad njezinih rezultata. Dakle, uz onakve uvjete, iskreno rečeno, teško smo mogli očekivati i bolje rezultate", ističe Lucijin učitelj Milan Šarić.

Znao je da će na reportažu biti reakcija, ali onoliko, priznaje, nije mogao niti sanjati. Danima nakon, mobitel mu je neprestano zvonio. Svi su željeli pomoći, uplatiti novac. Kako je iznos na računu rastao, tako se i ideja o kupnji stana iskristalizirala kao najbrže i najbolje rješenje. 300 tisuća za stan od 60-ak kvadrata u centru Trilja. Uz samo jedan uvjet. Da Lucija i mama u njega usele prije Božića. Tako je i bilo, a ona je jedva dočekala kraj nastave da nam pokaže svoj novi dom.

U novom domu

I dok nam je Lucija pričala što je sve još dobila, već smo bili pred njezinom zgradom i novim domom. Svima vama koji ste na bilo koji način pomogli, ovo je trenutak u kojemu bi vam trebalo zaigrati srce, jer Lucija ima novi dom.

Majka Marija ni slutila nije da će samo 111 dana nakon objave njihove priče biti u svom stanu, pokazivati nam sobu. S pedest godina života prvu vlastitu.

Suze su joj krenule kada je prvi put ušla u kupaonicu. U maštilu se više ne kupa. U njemu sada jedino nosi rublje za pranje. "Puno, puno toga nisan znala. Upalit mašinu za pranje. Nisan jer ja to nikad nisan imala gore na selu", kaže Marija. Onu za suđe, kaže, još nije uključila. Radije to ona ovako, na ruke. Srce joj je puno i na mjestu. Ponosna je što su višak hrane i odjeće koju su dobivali, podijelili onima kojima je bilo potrebno.

Ni ona ni njezina Luce nikada neće zaboraviti. Ne samo zato jer je bilo teško, nego zato što su svima onima koji su im pomogli to dužne. Da ostanu iste, skromne. Da se ne promijene.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr