Jedan od najutjecajnijih svjetskih medija, ako ne i najutjecajniji - New York Times - jučer je donio priču iz Hrvatske. I to ne, kako bi se moglo na prvu očekivati, o turizmu, ljepotama obale ili političkim prijeporima, već o jednoj biljci. I ljudima koji od nje pokušavaju živjeti.
Pročitajte i ovo
Riječ je o smilju, skromnoj biljčici koja je prije nekoliko godina na mala vrata ušla u kozmetičku industriju, u kojoj se koristi u proizvodnji krema protiv starenja kože. Karakteristike su joj fascinantne - može rasti gotovo pa na golom kamenu, a ako se iščupa, još dugo ostaje živa.
Tim je povodom novinar New York Timesa Joseph Orovich, Njujorčanin hrvatskih korijena, zajedno s fotoreporterom Zoranom Marinovićem, suradnikom Dnevnik.hr-a, stigao u Zadar i razgovarao s ljudima koji su se odlučili baciti u nepoznato i krenuti s uzgojem smilja. Prvi im je sugovornik bio Nino Šimunić, bivši načelnik Bibinja, koji je u partnerstvu s lokalnim samostanom benediktinki odlučio 2015. godine na 12 hektara zemlje uzgajati smilje.
"Bio bih sretan ako uspijem pokriti barem dio troškova za gorivo i obroke", rekao je on na pitanje što očekuje od berbe. Uzgoj smilja njegov je pokušaj da se othrva gospodarskoj krizi koja je godinama tresla Hrvatsku. Zemlja od četiri milijuna ljudi danas se uglavnom oslanja na turizam, koji nosi gotovo petinu državne ekonomije, ističu u New York Timesu.
Smilje je u žižu interesa dospjelo kada je svjetska kozmetička tvrtka L'Occitane uključila ekstrakt smilja u svoje "anti-age" proizvode. No biljke ne nabavljaju iz Hrvatske, već s Korzike, gdje se nalaze farme. Hrvatski proizvođači vide svoju šansu upravo u ostvarenju suradnje s nekom većom kozmetičkom tvrtkom, no zasad nisu daleko odmaknuli. Da im motivacije ne nedostaje, govori činjenica kako nešto više od 1,15 litara ekstrakta smilja doseže cijenu od 2500 eura.
Problem im pritom stvara i crno tržište, odnosno "krivolovci" koji tijekom sezone smilja nemilice harače ovim područjem, no policija ih sve češće hvata, pa se nadaju da će i tome uskoro doći kraj. Hoće li smilje postati biljka koja će preporoditi hrvatsko gospodarstvo, ili barem njegov dalmatinski dio, tek ostaje vidjeti.
Zoran Marinović: Od Iraka i Sirije do zadarskog smilja
Ovim smo povodom razgovarali i sa Zoranom Marinovićem, fotoreporterom možda poznatijim po javljanjima iz ratnih zona kao što su Irak i Sirija, i našim dugogodišnjim suradnikom, koji je zaslužan za sjajne fotografije smilja i krševite zadarske zemlje na kojoj ono raste, objavljene u članku New York Timesa.
"Surađujem već nekoliko godina s New York Timesom i za njih pokrivam ovu regiju te su me tako zvali i za ovu priču. To je zasigurno najveći dnevni list na svijetu, u ovom trenutku nema značajnijeg ni utjecajnijeg medija od njih. Kad vas nazovu i dogovorite suradnju na nekoj priči, dobijete upute koje su vrlo detaljne i jasne. Čovjek odmah vidi da je to vrlo ozbiljno. Svaka fotografija mora biti potpisana i primjereno označena. Svi su troškovi plaćeni, financijski su uvjeti jako dobri, i to je definitivno mjesto na kojem je čast raditi", kazao nam je Marinović.
Kontaktirali su ga prvi put, kaže, nakon što je jedan od njihovih urednika posjetio muzej u Dubrovniku u kojem je u to vrijeme bila postavljena njegova izložba.
"Hrvatska nije u središtu interesa da bi bila na naslovnicama, ali prije nekoliko sam mjeseci za New York Times radio i priču s Anjom Mutić, koja je pisala o mjestima koja valja posjetiti uZagrebu. Tema o smilju bila je baš jedna lijepa priča i bio mi je doista užitak na njoj raditi", ispričao nam je Marinović.
