Nemam za koga glasati jer su svi isti – obično su izlike građana koji izbjegavaju ispuniti građansku dužnost na parlamentarnim izborima.
Možda i jesu svi isti, ali uvijek postoje ''istiji'' pa bi među mnoštvom stranaka i kandidata trebalo izabrati nekoga za koga mislite da je manja šteta i manje zlo.
Što god mislili o strankama, kandidatima i politici, treba imati na umu da je demokracija i dalje najbolji politički sustav koji postoji. Vaše je pravo, ali i dužnost izići na izbore. To vam daje legitimitet da kasnije gunđate, njurgate, prigovarate, bunite se i žalite. Odmahnuti rukom ne bi trebao biti izbor. Rijetko nas pitaju što mislimo, a sad imamo priliku pokazati svoj stav na biračkome mjestu.
Ta kemijska u ruci ima puno veću moć od lajkanja ili prigovaranja po društvenim mrežama. Ako ostanete doma (jer ionako neće biti neko vrijeme za izlet), dopustit ćete drugima da odlučuju umjesto vas. A znate kakvi su drugi, uvijek odaberu pogrešno. U nas neizlazak na izbore nije kažnjiv, ali pogrešan odabir onih drugih bit će nam zapravo najveća kazna koja traje pune četiri godine. I tu nema pomilovanja.
Iziđite na te izbore, iskoristite pravo, ispunite dužnost. Pa ako ništa drugo, prekrižite taj listić, pošarajte ga, učinite ga nevažećim, dopišite pa glasajte za Baby Lasagnu, Dinamo, Hajduk, babu Vangu, papu… Ili nacrtajte Spužvu Boba. Pokažite svoj stav. Nešto recite ili, znate kako to već ide, zauvijek šutite.
Sjetite se kakvi su drugi.
Nema na čemu!
