Čačić: Nema drugog izlaza osim zaduživanja

Gospodine Čačiću, zašto smatrate da sindikati ovaj put nemaju pravo?

Pročitajte i ovo Postupak mirenja Vlada i sindikati javnih službi bez dogovora: Spominje se i štrajk stanje neizvjesnosti Vlada i sindikati sjedaju za pregovarački stol: "Štrajk je izgledna opcija"

Ne, ja smatram da sindikati imaju pravo i potpisao sam njihovu peticiju za referendum, ja samo smatram da se točka koja je osnova za pokretanje referenduma mora mijenjati, dakle da taj članak nije održiv u cjelini. Ako realno gledamo radi se o referendumu protiv Vlade, radi se o nezadovoljstvu hrvatskih građana radom ove Vlade i ja bi zaista bio zadnji koji bi ovu Vladu podržao, kao i njezin rad. Dovela je ovu zemlju na rub kolapsa i zaposlene na rub egzistencije. Zato podržavam inicijativu, ali ne i točku koja je razlog, o beskonačnom održavanju kolektivnog ugovora, jer to nije realno, a to znaju i sindikati.

>> Matijašević: Prikupili smo 91 posto potpisa

Premijerki Kosor u nekoliko ste navrata slali jasnu poruku kako ste spremni svojim rješenjima pomoći, prije svega oko najvećeg problema u državi, a to je nelikvidnost, je li ta Vaša inicijativa dala ikakav konkretan rezultat?

Nažalost ne, problem nelikvidnosti se rješava na dva načina, s jedne strane da se gospodarstvu stave zavoji kako bi moglo funkcionirati, a s druge strane da se potakne snažni gospodarski rast kako bi se revitaliziralo. Ono neće moći nositi teret rasta ako ga se ostavi ovakvog kakvo je danas.

Konkretno, što Vi predlažete?

Konkretno predlažem da Vlada konačno plati ono što je greškom u kompjutoru zaboravila izbrisati, dakle svoje dugove, da Vlada prihvati zakon koji sam osobno pripremio s kolegama i koji je HNS prije dvije godine posalo u Sabor, a to je o garanciji koju Vlada i javne tvrtke moraju dati kad nešto ugovaraju. Kao što tvrtke moraju dati garanciju za završetak posla, tako i Vlada mora dati za plaćanje. I treća velika stvar je da treba odmah donijeti kratkoročni zakon na godinu dana za mogućnost automatskog reprograma i odgode plaćanja dospjelih obveza prema državi. Posebno važan model je Fond gdje bi Vlada ulazila u nekretnine tvrtki koje su dužne državi i na bazi procjene stručnih banaka u roku od tri godine držale tu vrijednost sa mogučnošću reotkupa od strane tih tvrtki. Time bi se tvrtke osposobile, a Vlada ne bi ništa izgubila. Imovina bi se uzela kao garant.

Što je s tvrtkama koje nemaju nikakvu imovinu i prijavljene su samo kao tvrtka i imaju 20 tisuća kuna temeljnog kapitala, a duguju 12 milijardi kuna?

Te tvrtke sigurno idu u stečaj, ključni problem nije u tim tvrtkama jer iza njih stoje mame tvrtke, to su tvrtke koje su velike, ozbiljne, tvrtke koje ne mogu poslovati jer su blokirane. Ključni problem Vlade je da je jučer bila nesposobna sa snažnim utjecajem korupcije, a danas je nesposobna Vlada koja se boji donošenja odluka. Teško je reći što je gore. 

Vjerujete li Vi ministru Šukeru kada govori o brojkama o zaduženosti i nelikvidnosti?

Ne. Ne vjerujem jer često interpretira brojeve na način na koji bi želio da izgledaju.

Treba li Vlada napraviti neke poteze, poput zaduživanja u inozemstvu, kako bi se riješilo pitanje nelikvidnosti?

Da, Vlada se sasvim sigurno mora zadužiti u inozemstvu, na domaćem tržištu ovo što je činila do sada, da je otimala i ovo malo što se moglo dati gospodarstvu to se više ne smije činiti, a za plaćanje dospjelih dugova Vlada nema drugog izlaza nego zadužiti se.