Kult spore hrane

Sve je veći broj restorana koji u svojoj ponudi isključivo nude program polaganog uživanja u hrani. Slow Food ime je ekogastronomskog pokreta koji je 1986. godine osnovao Talijan, gastronomski novinar Carlo Petrini, a nastao je kao odgovor gurmana i ljubitelja dobre hrane na galopirajuću ekspanziju brze hrane, odnosno fast fooda.

Pročitajte i ovo Pripremite se Mislite da su cijene hrane otišle u nebo? Zbog ovog razloga ona će i dalje poskupljivati Bakterija Listeria Povlači se suhomesnati proizvod, provjerite jeste li ga kupili

Danas je to međunarodna udruga koja promiče kulturu hrane i vina, ali se također zauzima za prehrambenu raznolikost, ekološku poljoprivredu i očuvanje tradicionalnih recepata. Protivi se standardizaciji okusa, zalaže se na pravo konzumenata da se informiraju o hrani, te da se očuvaju tehnike uzgoja i prerade hrane naslijeđene iz tradicije.

Otvorenje MacDonaldsa u centru Rima bila je kap koja je Petriniju prelila čašu te je osjetio da je ugrožena talijanska kuhinja, ali i sve one autohtone, lokalne kuhinje u čijoj sredini se otvoraju lanci restorana brze prehrane. Petrini je znao da je jedini način odupiranja tom valu industrijske hrane bez mirisa, okusa i povijesti internacionaliziranje problema i promoviranje gastronomske kulture, očuvanje poljoprivredne raznolikosti i zaštita tradicionalne hrane kojoj prijeti izumiranje. Tako je Petrini uz podršku prijatelja staru Fiatovu tvornicu u Torinu pretvorio u veliki Sajam hrane nazvan Salone del Gusto, koji se održava sve do danas, svake druge godine u listopadu.

Pokret trenutno ima preko 100 tisuća članova diljem svijeta i svoje urede u Italiji, SAD-u, Njemačkoj, Japanu, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Njihova osnovna filozofija je da svatko ima pravo uživati u blagodatima hrane, ali i da ima odgovornost da štiti tradiciju hrane koja omogućava to pravo uživanje.

Zagovornici slow fooda okupljaju se u lokalnim i regionalnim zajednicama kako bi podržavali proizvodnju i trgovinu proizvoda i tako ih spasili od potpunog nestanka i zaborava. Da pokret postoji u Hrvatskoj, borio bi se, posve sigurno, za očuvanje tradicije prodavanja svježeg mlijeka i sira na tržnicama ili pak za promjenu sadražaja ‘generičkih’ menija diljem naše obale.