Prije deset godina glavni grad Kine često je bio prekriven gustim žutim i sivim smogom, toliko gustim da je zaklanjao gotovo sve s vidika. Ljudi su zaključavali prozore, stavljali maske za lice i dizali pročistače zraka kako bi pobjegli od onoga što je postalo poznato kao "zračna apokalipsa" u Pekingu.
Kvaliteta zraka bila je toliko loša i postala je toliko globalno zloglasna da su kineski čelnici pokrenuli "rat protiv zagađenja" vrijedan više milijardi dolara. Desetljeće kasnije, ti se napori isplaćuju. Razina onečišćenja u Kini 2021. pala je 42% u odnosu na 2013. godinu, prema novom izvješću objavljenom u utorak, što ga čini rijetkom pričom o uspjehu u regiji, gdje se onečišćenje pogoršava u nekim dijelovima, uključujući Južnu Aziju, prenosi CNN.
Godišnje izvješće o životnom indeksu kvalitete zraka, koje je izradio Institut za energetsku politiku Sveučilišta u Chicagu, pohvalilo je "zapanjujući uspjeh Kine u borbi protiv onečišćenja". Razina onečišćenja na globalnoj razini neznatno je pala od 2013. do 2021. godine, za što se u izvješću navodi da je "u potpunosti rezultat napretka Kine". Bez poboljšanja u Kini, svjetsko prosječno zagađenje bi umjesto toga poraslo.
Poboljšanje znači da je životni vijek prosječnog kineskog građanina sada 2,2 godine dulji, navodi se u izvješću. Kineski gradovi nekada su dominirali na globalnoj ljestvici najgore kvalitete zraka na svijetu; iako su neki još uvijek na tim popisima, u mnogim su ih slučajevima prestigli gradovi u južnoj Aziji i na Bliskom istoku.
U 2021. Peking je zabilježio svoju najbolju mjesečnu kvalitetu zraka od početka mjerenja 2013. "Pekinško plavo nebo postupno je postalo naša nova normala", rekao je tadašnji ministar okoliša zemlje, prema državnim medijima.
No, upozorava izvješće, još ima posla jer je Kina i dalje 13. najzagađenija zemlja na svijetu. A onečišćenje česticama u Pekingu, sićušnim, ali vrlo opasnim zagađivačima koji mogu izbjeći uobičajenu obranu ljudskog tijela, još uvijek je 40% veće nego u najzagađenijem okrugu u Sjedinjenim Državama.
Dok su razine onečišćenja česticama u Kini unutar njezinih nacionalnih standarda, one "značajno premašuju" smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), navodi se u izvješću. Međutim, napredak postignut u Kini pokazuje da je promjena moguća ako su vlada i njeni ljudi voljni i sposobni uložiti posao.
Na primjer, navodi se u izvješću, od 2014. kineska vlada ograničila je broj automobila na cestama u većim gradovima, zabranila nove elektrane na ugljen u najzagađenijim područjima, smanjila emisije ili zatvorila postojeća postrojenja, smanjila industrijske aktivnosti koja jako zagađuje okoliš, kao što je proizvodnja željeza i čelika. "U temeljima tih radnji bili su zajednički elementi: politička volja i resursi, ljudski i financijski, koji su jačali jedni druge", stoji u izvješću. "Kada javnost i kreatori politika imaju te alate, djelovanje postaje mnogo vjerojatnije."
Smrtonosni zrak u Južnoj Aziji
Na nekim drugim mjestima situacija se pogoršala. Južna Azija sada je "globalni epicentar onečišćenja", dom četirima najzagađenijim zemljama - Bangladešu, Indiji, Nepalu i Pakistanu - koje zajedno čine gotovo četvrtinu svjetske populacije, navodi se u izvješću. U svakoj od ovih zemalja prosječni stanovnik gubi pet godina svog životnog vijeka zbog zagađenja, dodaje se.
Ta je brojka još veća u najzagađenijim regijama. Dok se onečišćenje zraka u Kini tijekom godina stalno smanjivalo, u Južnoj Aziji se povećalo do točke gdje ima veći učinak na očekivani životni vijek od upotrebe duhana ili nesigurne vode.
U Indiji je rizik posebno visok, dijelom zbog gustoće naseljenosti i velikog broja ljudi koji žive u visoko zagađenim urbanim područjima. Godine 2021. indijsko zagađenje česticama bilo je više od 10 puta veće od smjernica SZO-a, stoji u izvješću. U igri su različiti čimbenici, kaže se; te su zemlje u proteklih 20 godina doživjele eksplozivan rast stanovništva, gospodarski razvoj i industrijalizaciju. Potražnja za energijom i korištenje fosilnih goriva su u skladu s tim naglo porasli; u Bangladešu se broj automobila na cestama utrostručio od 2010. do 2020. godine.
Druge prakse poput spaljivanja usjeva, koje mnogi farmeri koriste kako bi očistili svoja polja za žetvu, i upotreba peći za pečenje cigle također su pridonijeli povećanju zagađenja. Vlade u tim regijama počele su stvarati inicijative i politike za smanjenje onečišćenja, ali bi se mogle suočiti s težim zadatkom zbog razlike u gospodarskoj snazi i infrastrukturi, navodi se u izvješću.
"Zemlje koje se danas suočavaju s nekim od najgorih onečišćenja nemaju alate koji su im potrebni za popunjavanje ovih osnovnih rupa u upravljanju kvalitetom zraka", kao što je uspostavljanje pouzdanih i javno dostupnih podataka o kvaliteti zraka, navodi se u izvješću. Afrika, još jedno žarište zagađenja, suočava se sa sličnim poteškoćama. Iako postoje velika globalna sredstva za pomoć afričkim zemljama u borbi protiv zdravstvenih rizika kao što su HIV/AIDS, malarija i tuberkuloza, ne postoji ništa slično posvećeno borbi protiv onečišćenja.
Pomoć međunarodnih organizacija i privatnih donatora mogla bi puno doprinijeti u izgradnji potrebne infrastrukture, dodaje se u izvješću, ali "trenutačno se to ne događa", kaže se.