Još jedan otac odlučio je javno podijeliti nezadovoljstvo sustavom nakon masovnog ubojstva u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar". Njegovo dvoje djece bilo je u trenutku pucnjave u školi.
Facebook status Dejana Tomke prenosimo u cijelosti.
"Za one od vas koji ne znaju, imam dvoje djece i oboje su bili onog tragičnog dana u Ribnikaru. Slušali su pucnjavu, sin (5. razred) je bježao kroz hodnik na 15 metara od metaka koji su letjeli u učionici povijesti. Dvije prijateljice iz razreda su nastradale, bile su dežurne tog dana.
Neplanirano. Kći (1. razred) je bila zaključana sa učiteljicom i prijateljima na 25 metara od kabineta povijesti. Na svu sreću, zvuk pucnja joj se nije toliko urezao u sjećanje da, poput sina, kada čuje vatromet, umjesto da trči na prozor da pogleda vidi li se - pokriva uši rukama i saginje glavu.
Posljednjih nekoliko tjedana nam je proteklo u zabrinutosti, zbunjenosti, ljutnji, tugi, suzama, strahu. Ali izgleda da stručnjaci iz naših institucija to ne razumiju. Politički motivi su uvijek bitniji od naroda.
Već nakon pet dana počeo je pritisak da se djeca što prije vrate u školu. Nastavnici pod pritiskom, zbunjeni, zabrinuti za svoju sposobnost da rade s djecom koja su u traumi, dok su i sami duboko uzdrmani.
Naš razred je odlučio krenuti u školu od sljedećeg ponedeljka, tj. 15.5., uz obećanje da će do kraja školske godine s njima raditi na poseban način - bez pritiska, bez insistiranja na ocjenama, uz podršku psihologa.
Uz obećanje da će roditelji imati prava da prate svoje dijete, odlučuju koliko i na koji način je dijete spremno uključiti se u aktivnosti koje će ih postepeno vraćati u normalan tijek. OK, to nam je svima djelovalo prihvatljivo, jasno je da djeci godi struktura, druženje s vršnjacima. Neka djeca su krenula u školu, neki roditelji su opravdano odlučili da je za njih još uvijek rano.
Ali u petak se događa nešto novo - ministarstvo se pojavljuje s novim planom, takođe bez obrazloženja, bez jasnih informacija, planom očigledno napravljenim mimo svih savjeta stručnjaka, mimo znanja i osjećaja zabrinutih roditelja. Plan je da se od ponedjeljka nastavlja s normalnom nastavom, ocjenama, neopravdanim satovima za djecu koja ne dolaze, a nemaju opravdanje liječnika. Ovo se događa samo nekoliko dana nakon posljednje sahrane, dok se još jedno dijete bori za život, rane od metaka još nisu zacijelile, a o emocijama da ne govorimo.
I što je motiv za ovu odluku? Briga za našu djecu? Plan za reintegraciju? Ili politička želja da se sve silom natjera u privid 'normalnosti', da se ukloni nekontrolirana situacija u školi koja generira masovnu građansku neposlušnost i bijes prema vlasti i institucijama?
"Postoji crvena linija"
Kao i uvijek, na silu, uz manipulaciju. Obitelji su prevarene, nije nam ostao prostor da reagiramo, da iznesemo mišljenje. Stručnjaci su ignorirani, istraživanja zanemarena. U roditeljske grupe se unosi razdor kroz one roditelje koji su članovi vladajuće stranke i koji bez ikakvog obzira prema djeci insistiraju na tome da institucije i škola nisu krivi, nego smo valjda svi mi roditelji doveli do ove tragedije. Inzistiraju, gle čuda, baš na onim idejama koje ministarstvo iznosi i nameće školi.
Ipak, postoji crvena linija. Ovaj potez ekstremizira situaciju u školi. Roditelji bijesni i spremni na bitku s državom izlaze u javnost sa sve radikalnijim zahtjevima, traže raspuštanje škole, smjenu rukovodstva, rušenje zgrade… Represija generira agresiju, oduvijek i zauvijek.
Ja se nadam da rukovodstvo škole i nastavnici mogu pokazati dovoljno osobnog integriteta i stati na stranu djece s kojima provode dane, koju smo im povjerili.
Nadam se da neće dozvoliti da nam djeca budu statisti u igrokazu zvanom 'sistem nije zakazao' usmjerenom ka uklanjanju ove nezgodne teme iz javnog prostora, kako bi svi svoju nepodjeljenu pažnju usmjerili ka grandioznom skupu i predsjednistvu ili novim izborima.
Ako to ne budu učinili, bojim se da će Ribnikar postati jos jači generator otpora i bijesa prema državi koja je spremna gaziti preko tragedije zarad svoje vlasti. Ovo je surovi primjer kako svoj narod vide oni koji su zaposjeli svaku odgovornu poziciju i instituciju, i teško ga je previdjeti.
Zato svi pamet u glavu. Ismijavanje zakonima, negativna selekcija, degradacija i dekonstrukcija svake institucije i sistema dolazi na naplatu - država se raspada na komade povezane samo tankim nitima sjećanja na nešto što smo nekada zvali 'naša zemlja'. I ovo se mora promijeniti. Odmah.
Na današnji sastanak savjeta roditelja, koji treba početi (nedjelja 21.5. 12:30). Došli su i ministri, kao i premijerkin savjetnik za medije. Činjenica da su roditelji digli glas, da su komunicirali s medijima, potpisivali peticije, da izađu pred one čijom djecom pokušavaju raspolagati. Ne znam šta će biti ishod, puno podjeljenih grupa roditelja ima svoje ideje za budućnost - od obustave škole i rušenja zgrade, do toga da sve sto prije zaboravimo i nastavimo dalje, kao i sve nijanse između.
Ali ovo pokazuje da možemo utjecati kada koristimo alate koje imamo na raspolaganju - glas, riječi, društvene mreže, medije. Dakle - može", objavio je otac.