Kao primjer lažnih vijesti navode nazivanje "specijalne vojne operacije" onim što ona zapravo i jest - "ratom". Takve prijave često rezultiraju novčanim kaznama, pa čak i zatvorom.
Bivša učiteljica Ksenija Krotova od početka invazije na Ukrajinu do danas vlastima je prijavila više od 900 sunarodnjaka — znanstvenika, književnika, boraca za ljudska prava, pa čak i ruskih vojnika.
"Živim u milijunskom gradu, radim honorarno, što znači da imam slobodnog vremena preko tjedna", navodi Krotova komunikaciji s Mediazonom. Dodaje da je poslala oko tisuću prijava protiv Rusa u godinu dana, od početka rata.
"Budući da imam svoj stan i ušteđevinu, imam slobodnog vremena za prijave. Ja sam u biti sitni iznajmljivač — osoba koja živi od ušteđevine i kamata koje dobiva. Nekada sam nekoliko godina radila u prosvjeti, predavala na fakultetu i u trgovačkoj školi. Imam više od 40 godina i VSS. Nikada nisam radio u agencijama za provođenje zakona i nemam rođaka koji tamo rade", rekla je Krotova o sebi.
Prošle jeseni, Aleksandra Arhipova, antropologinja i Telegram blogerica, primila je prijavu protiv sebe, a poslala ju je Krotova s vlastite e-mail adrese.
Arhipova joj je odgovorila mailom i zamolila objašnjenje zašto je prijavljena, a Krotova joj je odgovorila da je "prerano ulaziti u osobne detalje jer specijalna vojna operacija još nije završena". Dvije žene nastavile su prepisku neko vrijeme.
Željna dopisivanja s ljudima koje ne poznaje
Krotova u komunikaciji navodi da je željna dopisivanja sa ljudima koje ne poznaje. Navodi da "nema i nikada nije imala automobil ili seosku kuću", "udana je, nema djece" i "nikada nije bila u inozemstvu". Naglašava da "pripada srednjoj klasi koja je stekla prosperitet pod Putinom".
Ponosno se opisuje kao "profesionalnog neplaćenog doušnika", koji prijave šalje na gotovo dnevnoj razini.
Kasnije za Mediazonu objašnjava da je od 24. veljače 2022. do 13. travnja 2023. napisala ukupno 922 prijave. Glavne su joj mete ljudi koji komentiraju aktualne događaje za "medije koji se smatraju stranim agentima" i ruski ratni zarobljenici.
"Gledam kanal s intervjuima ratnih zarobljenika kako bih identificirala one koji su se dobrovoljno predali ili su u zarobljeništvu, šireći laži o specijalnoj vojnoj operaciji", navodi. "Podatke o njima prosljeđujem ruskim vlastima da pokrenu kaznene postupke – zbog predaje i širenja lažnih podataka o specijalnoj operaciji", dodaje.
Krotova svoje aktivnosti uspoređuje s "korištenjem podmornica za uništavanje neprijateljskih brodova". Tvrdi i da joj je cilj stvoriti "atmosferu straha u kojoj se svatko tko se pojavi u medijima stranih agenata počinje pitati hoće li njihov poslodavac ili vlasti dobiti prijavu o njima".
Ukrajinu smatra zaostalom
Kaže da je sastavila popis koji naziva "registar dosjea" za praćenje prijava, koji također koristi za praćenje rezultata prijava. Ako ne dobije odgovore na svoje prijave, Krotova ih kopira i šalje drugim tijelima vlasti.
Priznaje da Ukrajinu smatra "zaostalom zemljom" i da je ravnodušna prema događanjima u njoj, jer njezini rođaci i prijatelji ne žive u Ukrajini.
Ne žali ni za ruskim izgubljenim životima.
"U Rusiji ima puno zatvorenika, a ni vlasti ni javnost ne poduzimaju mnogo da ih nekako uposle. Sovjetski sustav zapošljavanja bivših robijaša je propao, a novi se nije pojavio. Zbog toga ti zatvorenici nakon izlaska na slobodu nastavljaju činiti nove zločine. Njihova je smrt vrlo korisna za mene kao osobu koja poštuje zakon - neće se vratiti u moj grad i kriminal će se ovdje smanjiti", navodi u šokantnoj prepisci.
Za sve je "kriv" njezin djed
Ističe kako za prijave nije plaćena niti na bilo koji drugi način nagrađena. Njezin je interes, kaže, čisto materijalan - ne želi da Rusija jednog dana mora platiti odštetu Ukrajini ako izgubi rat.
Pokušala je objasniti i otkud joj potreba za prijavljivanjem. "Prokazivanje mi je u krvi. Moj djed, rođen 1922. godine, potjecao je iz dobrostojeće i nepotlačene obitelji. Bio je sovjetski časnik na fronti od 1942. do 1945. Bio je i tajni agent NKVD-a, kako mi je sam rekao".
"Čak znam kako je pisao kojekakve prijave. Dijelila sam stan s njim gotovo 20 godina. Morala sam mu u tome pomoći i tako sam se navikla na pisanje prijavi i žalbi, a odatle — cinkarenje. Razlika je u tome što ja svoje prijave šaljem elektronički i aktivno koristim web stranice sudova, vlasti i sveučilišta. To mi je omogućilo pisanje prijava velikih razmjera protiv stanovnika iz različitih dijelova Rusije", dodaje.