Beč je jedan od vodećih gradova po kvaliteti života. Glavni grad Austrije zadržao je i lani titulu najpovoljnijeg grada na svijetu prema godišnjem indeksu Economista, a najmoprimci u jednoj od najskupljih metropola u Europi plaćaju u prosjeku tek oko trećinu onog što izdvajaju podstanari u Londonu, Parizu ili Dublinu, pokazalo je istraživanje Deloittea.
Ključan razlog leži u činjenici da Grad Beč ima kvalitetnu stambenu politiku iz koje bi i Hrvatska mogla puno toga naučiti. Je li na to spremna, moglo bi biti poznato uskoro s obzirom na to da bi napokon, kako je DNEVNIK.hr već pisao, Nacionalni plan stambene politike, koji Hrvatska čeka već desetljećima, za nekoliko tjedana trebao ugledati svjetlo dana.
Kad Grad zna što radi
Stanovi za najam u Beču, koji ima gotovo dva milijuna stanovnika, pristupačni su jer su u vlasništvu Grada, koji nikada nije rasprodao svoje javno zemljište. Vlasti nisu popustile privatizacijskom pritisku i četvrtina svih njih, točnije 220.000 u 1749 općinskih zgrada, pripada Gradu. Kad se uzme u obzir da još 200.000 stanova pripada neprofitnim udrugama, onima koje primaju javni novac, ukupno više od 60 posto Bečana i Bečanki živi u subvencioniranim ili općinskim stanovima.
U gradskom vlasništvu je i najveća kompanija za upravljanje nekretninama u Europi Wiener Wohnen, koja godišnje u održavanje i obnovu zgrada uloži u prosjeku oko 400 milijuna eura te svojim proračunom za socijalno stanovanje nadmašuje one u većim prijestolnicama Europske unije poput Rima, Madrida ili Lisabona.
Svijest o blagodatima
Građani su dobro svjesni napora koje zajedno s Gradom ulažu u to da bi bečka priča, čije blagodati uživaju, mogla opstati.
Jedna od njih je i administrativna pomoćnica Tesbire Keskin, koja već gotovo 20 godina živi sa svojom obitelji u stanu od 70 kvadrata, a plaća ga 500 eura mjesečno i, kako je kazala za Euronews, uživa u kvaliteti života koja nadilazi tržišne standarde.
"Vrtić je točno preko puta mene, do škole ima 10 minuta pješice, a za dvije minute sam u podzemnoj. Kad su moja djeca bila mala i nisam mogla doći s posla, susjedi su ih pokupili iz vrtića. Ovdje je jako lijepo, zeleno je, mirno. Jako sam sretna, zadovoljna'', kazala je Keskin.
Redistribucija bogatstva
Desetljećima stara tradicija započela je 1920-ih i 1930-ih kada je austrijska Socijaldemokratska radnička stranka uvela program izgradnje socijalnih stanova kao odgovor na nestašicu i teške uvjete stanovanja Crveni Beč - Rotes Wien. Ambiciozan projekt financiran je tzv. progresivnim porezom. Tada je, naime, uveden porez na sve luksuzne robe, poput kavijara, šampanjca, jahanja konja… a postojali su porezni razredi pa se, primjerice, više oporezivalo one koji si mogu priuštiti kućnu pomoćnicu od onih koji to ne mogu.
Bio je to sveopći sustav redistribucije bogatstva te je prikupljenim novcem u nešto više od 10 godina izgrađeno 400 stambenih blokova s 64.000 stanova u kojima renta ne prelazi četiri posto primanja kućanstva.
Duh Crvenog Beča živi i danas kada se suočava s izazovima promjenjivog krajolika nekretnina tražeći nove puteve i usmjerenja, kako bi se stanovnicima Beča omogućilo dostojanstveno i kvalitetno stambeno okruženje.
''Superblokovi'' iz 20-ih i 30-ih ne izgledaju kao obični socijalni stanovi. Jedan od najpoznatijih primjera iz Crvenog Beča je kompleks Karl Marx-Hof, zgrada duga 1100 metara izgrađena prije gotovo 100 godina. Ikona stanogradnje tog vremena značajna je kako za povijest arhitekture, tako i za opću povijest, o čemu detaljnije piše Oris. U njezinih 1382 stana veličine od 30 do 60 kvadrata živi oko 3000 ljudi. Izgrađeno je samo 20 posto tlocrtnih površina, a sve ostalo su prostrani travnjaci, balkoni i terase.
Društvena održivost
Uz provedbu zakona koji štite stanare na tržištu, naglasak je na najmu javnih stanova po povoljnoj cijeni - tzv. priuštivo stanovanje. Stanovi su dostupni većini ljudi, a jednom kada ga unajme, on je njihov i to po cijeni po kojoj su ga prvi put unajmili, neovisno o rastu njihove plaće.
Da bi se izbjeglo stvaranje geta i skupih društvenih sukoba koji dolaze s njima, grad aktivno teži socijalnoj inkluziji što znači stanovanje ljudi različitog podrijetla i s različitim prihodima na istim posjedima. Nije sve to uvijek lako, ni savršeno, no ekonomske raznolikosti unutar stambenog bloka sprečavaju stigmatizaciju i kad se sve navedeno uzme u obzir, povećava se kvaliteta života cijelog stanovništva.
Naime, socijalno stanovanje nije samo za siromašne i socijalni stanovi nisu stigma, niti povezani s kriminalom. Štoviše, u Beču su oni norma, a ''društvena održivost je jedan od ključnih pojmova za razumijevanje bečkog pristupa stanovanju'', objasnio je za Guardian Maik Novotny, kritičar koji piše o arhitekturi, urbanizmu i dizajnu za Der Standard.
Maksimalan dohodak za podnositelje zahtjeva iznosi 57.600 eura godišnje za samce te 85.830 eura za dvočlana kućanstva, a stanari su zaštićeni od deložacije ako imaju opravdan razlog za neplaćanje. Najamnine se u austrijskoj prijestolnici prema zakonu mogu povećati samo kad inflacija prijeđe pet posto, a veliki broj priuštivih stanova održava stabilnima i cijene najma u privatnom sektoru.
Bečki model temelji se na subvencioniranoj izgradnji, naime, fokus je na stvaranju ponude, a ne potražnje, kako bi se ne bi dodatno povećavale cijene. Grad je prije 40-ak godina pokrenuo fond za nabavu zemljišta i urbanu obnovu koji rezervira zemljište u gradu isključivo za socijalno stanovanje. Trenutno ima tri milijuna četvornih metara prostora, a uključuje poljoprivredno zemljište ili neobrađenu zemlju, napuštene željezničke pruge i prazne bolnice.
Stanovanje svima mora biti lako dostupno
Grad svoj jedinstveni model stambene politike razvija i dalje, a kao jedan od primjera urbane politike koja vidi zemljište u javnom vlasništvu kao resurs za povećanje stambenog fonda u javnom vlasništvu služit će i nova zgrada s 15 gradskih stanova, koja će raspolagati i prostorom za obavljanje projektnih aktivnosti i susrete u zajednici, a gradit će se u središtu 5. okruga Margareten.
Početak dodjele novih gradskih stanova u 63. općinskoj zgradi u Margaretenu planiran je u prvom kvartalu iduće godine, a useljenje do kraja 2025.
''U gospodarski izazovnim vremenima, stvaranje novih pristupačnih stanova važnije je nego ikad prije. Povećanjem financiranja priuštive stanogradnje dugoročno se osigurava ekspanzija neprofitne i komunalne stanogradnje, a našim građanima omogućuje najviša kvaliteta života'', poručila je zamjenica gradonačelnika Beča i gradska vijećnica zadužena za stanogradnju Kathrin Gaál, kako piše Heute, na predstavljanju novog projekta tvrtke Wiener Wohnen.
''Stanovanje je osnovna potreba i svima mora biti lako dostupno. Bečki model gradske i socijalne stanogradnje ima dugu tradiciju i vrlo smo ponosni na brojne općinske zgrade u našem okrugu. Stoga sam jako zadovoljna što će se nakon četvrt stoljeća u Margaretenu graditi nova zgrada s gradskim stanovima. Budući stanari ovdje će pronaći povoljan i kvalitetan stambeni prostor čiji će dizajn biti izveden prema najsuvremenijim standardima, a vertikalni vrt na pročelju zgrade uljepšat će život svim stanovnicima našeg okruga'', izjavila je tom prilikom predsjednica okruga Margareten Silvia Janković.
I Crveni Beč se bori s crnilom
No, nije ni Beč imun na probleme. Oni koji žive u privatnim stanovima suočavaju se s istim problemima kao i oni iz drugih europskih gradova.
Rastuće cijene najma, sve veće liste čekanja, smanjenje udjela socijalnih stanova na tržištu nekretnina nakon dugog razdoblja niskih kamata, koje je išlo u korist privatnih poduzetnika i posljedično povećanje privatnog vlasništva. Zbog inflacije, cijena zemljišta, materijala i troškovi održavanja također su naglo porasli, stvarajući dodatni pritisak na socijalno stanovanje.
Stručnjaci iz jedne od najvećih karitativnih organizacija u Austriji Volkshilfe, koja pomaže u pristupu socijalnom stanovanju, upozoravaju na to koliko su se stvari promijenile.
"Nekada smo dvije trećine svih stanova gradili kao društvene stanove stanovima, a sada dvije trećine svih stanova grade privatni investitori. Rezultat su, naravno, veće cijene stanova. Trebali bismo to ponovno pokušati preokrenuti. Glavno rješenje bilo bi dobiti više zemljišta i više mogućnosti za izgradnju društvenih stanova", rekao je za Euronews Martin Orner, voditelj Odjela za stambenu politiku nevladine organizacije.
Usprkos svim problemima Beč od svoje progresivne stambene politike ne odustaje pa je gradsko vijeće najavilo da će nastaviti subvencionirati između 5000 i 7000 novih stanova svake godine.